NOVI ZAKON O BANKAMA: RESTRIKTIVNIJE O POVEZANIM OSOBAMA I IZLOŽENOSTI

ZAGREB, 22. lipnja (Hina) - Novi zakon o bankama odgovor je na uočene probleme u hrvatskom bankovnom sustavu, te veliki korak u daljnjem približavanju hrvatskih bankovnih propisa propisima Europske unije, ocjenjuju predlagatelji tog zakonskog teksta o kojemu bi do kraja ovog mjeseca, kako se očekuje, trebao raspravljati i Hrvatski državni sabor. Nova zakonska regulativa za 60 banaka i 33 štedionice koliko ih trenutno djeluje u Hrvatskoj, uz ostalo ima za cilj pojačati nadzor središnje banke, te preciznije ograničiti izloženost poslovnih banaka prema povezanim osobama.#L# Po prvi puta 1993. kada je donijet važeći zakon bila su uvedena ograničenja poput velikog, najvećeg kredita, dozvoljene veličine ulaganja u zgrade, vlasničke udjele. Međutim, te su se odredbe o "disperziji rizika", podsjeća i viceguverner Hrvatske narodne banke Relja Martić u razgovoru o novom zakonu, pokazale dosta neučinkovite, jer se nije jasno stavilo do znanja da se kao jedan dužnik promatra skupina kapitalski, upravljački ili na neki drugi način povezanih osoba. Stoga novi zakonski tekst predviđa restriktivnije odredbe o izloženosti banke, te izričito definira pojam povezanih osoba. Povezanim osobama smatrala bi se pravno samostalna društva koja u međusobnom odnosu mogu stajati kao: društvo koje u drugom društvu ima većinski udio ili pravo na odlučivanje, ovisno i vladajuće društvo, društva koncerna, društva s uzajamnim udjelima te društva povezana poduzetničkim ugovorima; fizičke osobe u bračnoj zajednici te u srodstvu roditelja i djece; osobe koje nisu u spomenutim odnosima, ali kod kojih zbog pogoršanja ili poboljšanja gospodarskog i financijskog stanja jedne može doći do pogoršanja ili poboljšanja stanja jedne ili više drugih osoba, zbog prijenosa gubitaka, dobiti ili kreditne sposobnosti. Izloženost pak prema jednoj ili više osoba uključivala bi iznose kredita i drugih potraživanja, ulaganja u vrijednosne papire i vlasničke uloge i preuzete obveza banke prema jednoj osobi (ne bi uključivala jedino izloženost prema Republici Hrvatskoj i HNB-u). Takva bi se izloženost prema skupinama upravljački i vlasnički povezanih osoba ograničila na najviše 25 posto kapitala. Prema jednom dioničaru i s njime povezanim osobama izloženost ne bi smjela prelaziti pet posto jamstvenog kapitala. Po riječima viceguvernera središnje banke, za sada ne postoji prava slika kako bi izgledalo da se ta odredba sada primjeni u praksi. No, napominje da je bankama ostavljen dovoljno dug rok prilagodbe. Naime, od dana stupanja na snagu zakona, 1. siječnja iduće godine, banke bi svakih šest mjeseci bile dužne za po 25 posto smanjivati utvrđena prekoračenja, kako bi do kraja 2000. u potpunosti uskladile svoje poslovanje s odredbama o izloženosti. No, pretpostavlja se da će najveća poteškoća biti kontrola provođenja odredbi o povezanim osobama i o izloženosti. Svjesni su toga i u središnjoj banci, ali, ističe viceguverner Martić, misle da u tom pravcu jednostavno treba ići, razvijati takvu praksu i 'u hodu' rješavati moguće probleme. "Bitno je da smisao zakonske odredbe bude jasan, da to bude proklamirano u zakonu jer i to već ima svoju težinu", naglašava Martić. Te odredbe, smatra, nisu samo pomoć središnjoj banci, već i upravama banaka da se "ponašaju profesionalno i da se odupru ponekad i pritscima vlasnika da se ponašaju protivno načelima struke". Zbog toga i očekuje da će krajnji rezultat biti pozitivan. Druga velika skupina promjena su veće ovlasti HNB-a da djeluje kad ustanovi da je neka banka zapala u teškoće ili kreće ka takvom stanju. To su tzv. promptne korektivne akcije, a kreću se od pismenih upozorenja i naloga, do imenovanja privremenog upravitelja. Kao jedan od glavnih indikatora za takve mjere, Martić ističe stupanj "nagriženosti" minimalne adekvatnosti kapitala (odnos rizične aktive i kapitala). Po važećem je zakonu minimalna adekvatnost kapitala osam posto, a sada se predlaže povisiti na 10 posto. "Tu smo stroži od svijeta, jer mislimo da je i općenito stupanj rizika kod naših banaka veći nego u razvijenim zapadnim ekonomijama", naglašava Martić. Zakonski tekst precizira mjere koje HNB može poduzeti u slučajevima kada adekvatnost kapitala padne na tri četvrtine, na polovicu ili na jednu četvrtinu. Padne li na jednu četvrtinu, to je, po Martićevim riječima, zadnji trenutak kada treba reagirati najčvršćim mjerama. U tom je slučaju središnja banka ovlaštena imenovati privremenog upravitelja, koji preuzima ovlasti uprave i u kratkom je roku dužan središnju banku izvijestiti o planovima dokapitalizacije, prodaje ili spajanja banke, ili pak preporučiti stečaj banke. "Ali sve je to na vrijeme i takav stečaj ne bi smio ugroziti vjerovnike banke, već bi cjelokupni gubitak išao na teret vlasnika", ističe Martić. Mogućnosti pravovremene reakcije središnje banke, Martić ocjenjuje značajnim za osiguranje stabilnosti ukupnog bankovnog sustava, izbjegavanje domino efekta, a ne zanemaruje i izbjegavanje sanacije iz proračuna. Napominje kako se u pripremi zakona razmišljalo i o mogućnosti da se istodobno s novim zakonom ukine Zakon o sanaciji banaka. No, predloženo je ipak srednje rješenje, odnosno mogućnost samo iznimne sanacije banaka kada se radi o širem državnom interesu. Novi zakon predviđa i restriktivnije definiranje bankovnih poslova. Ekskluzivan bankovni posao bilo bi prikupljanje novčanih depozita i odobravanje plasmana iz tih depozita. Također se predlaže i povećanje minimalnog iznosa temeljnog kapitala i to za najmanju licencu 20 milijuna kuna, za srednju 40, a za punu 60 milijuna kuna. Ti iznosi nisu neko povećanje za banke i one će ih vjerojatno zadovoljiti bez problema, no za štedionice, koje su se do sada osnivale s minimalno 3,6 milijuna kuna, to znači ili gašenje ili transformiranje u banke i to najkasnije do kraja 2001. godine. Mišljenje je predlagatelja, naime, da štedionice, koje čine trećinu bankovnog sustava sa samo jedan posto aktive tog sustava, nisu opravdale očekivanja. (Hina) bn dd 220835 MET jun 98