FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

US WASH. TIMES 5. V. PERLMUTTER NATO

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 5. V. 1998. Rast NATO-a nadmašuje mogućnosti shvaćanja "Clintonova vlada uspjela je bez općenarodne rasprave uvjeriti Kongres da ratificira dogovor o prvoj fazi proširenja NATO-a na tri višegradske države Poljsku, Republiku Češku i Mađarsku. Senat je u četvrtak odobrio dogovor glasujući 80 naprema 19, što je razveselilo Predsjednika", piše profesor političkih znanosti i sociologije te urednik lista 'Journal of Strategic Studies' Amos Perlmutter. "Budući da je za prvi paket proširenja saveza kocka bačena, moramo biti oprezni te se osigurati da to bude prvo i zadnje proširenje NATO-a. U analima američke vanjske politike i međunarodne politike poslije hladnog rata, proširenje NATO-a bit će zabilježeno kao najveća američka ludost, a politička cijena koju će Sjedinjene Države morati platiti, kako u novcu, tako u ugledu, bit će zaista veoma visoka. Ako je stvaranje NATO-a bio najmudriji čin predsjednika Trumana i njegovih nasljednika, proširenje NATO-a bit će žigosano kao jedan od najvratolomnijih i politički budalastih poteza u vanjskoj politici. (...) Ta je politika proigrala američku ulogu u Europi te, nadasve, izglede za uključenje poražene države (Rusije) u novu europsku sigurnosnu arhitekturu. Umjesto toga, proširenje NATO-a institucionalizirat će europsku podjelu između Rusije i Zapada. To je zaista nesretan razvoj događaja. Vodeći zagovornici proširenja NATO-a, koji su iskreniji i pošteniji od vlade, spremno priznaju da je proširenje NATO-a usmjereno protiv Rusije. Kao vojna organizacija, NATO se treba pripremiti za suočenje s budućom ruskom agresijom. Zagovornici proširenja NATO-a temelje svoje pretpostavke na vjerojatnosti da bi nasljednici 'cara Borisa' mogli biti imperijalisti i radikalni nacionalisti. Oni upozoravaju na dva istaknuta takmaca Borisa Jeljcina, generala Aleksandra Lebeda te moskovskoga gradonačelnika Urija Lužkova. Svrha proširenja NATO-a bila bi stoga odvratiti mogućnost agresivne ruske vanjske politike. Ja bih rekao da je sadašnja ruska reakcija na proširenje saveza već demonstrirana potporom ministra vanjskih poslova Jevgenija Primakova antiameričkoj politici u Iraku i Iranu te srdačnom vezom Rusa s Kinom. Po mom mišljenju vlada, umjesto da se sporazumi s Rusijom, stvara nepovoljne uvjete za međunarodnu stabilnost dok je g. Jeljcin još na vlasti. Ne trebamo pretpostavljati buduću postjeljcinovsku reakciju kad sadašnja ruska politika već predstavlja to stajalište. Ako je istina da će Rusija na posljetku prihvatiti imperijalističku politiku na istoku, tad NATO mora učetverostručiti svoj vojni arsenal. Stoga je varljivo stajalište Clintonove vlade što se tiče troškova proširenja NATO-a, kao i tvrdnja da ono neće stajati više od 42 milijarde dolara u sljedećih 12 godina, dok će se američki dio kretati između 420 milijuna dolara i 1,4 milijarde dolara. Realnija je procjena kongresnog ureda za proračun, koja predviđa minimum od 125 milijarda dolara u istom razdoblju. S obzirom na zastarjelost vojska Rumunjske, Slovenije i Slovačke, za koje se očekuje da će ući u drugi krug proširenja NATO-a, ta bi se procjena mogla veoma lako učetverostručiti. Nema nikakvih izgleda da Senat podupre tako realan proračun. S obzirom na geopolitiku i ravnotežu moći u XXI. stoljeću, proširenje NATO-a strateška je katastrofa. Ono će poremetiti ravnotežu, okrećući Rusiju i Kinu protiv Sjedinjenih Država, poništavajući veliku bizmarkovsku politiku Henryja Kissingera koja je spojila Kinu i Ameriku protiv Sovjetskog Saveza. Za koju nagradu? Zaštitu zamišljene nestabilnosti u istočnoj Europi. Stabilnost u istočnoj Europi bit će postignuta kad demokratski i tržišni režimi na posljetku dovrše umiruću, no još postojeću komunističku birokraciju. Mudra geopolitika poziva na proširenje EU-e, ne NATO-a. Stabilnost u području ovisit će o članstvu svih istočnih i drugih bivših komunističkih država u EU, dok će proširenje NATO-a nepotrebno opteretiti odnose između najvećih sila u XXI. stoljeću. Zapravo, jednom kad dođe do trećeg proširenja, primjerice na baltičke države, ono će institucionalizirati nestabilnost istočne Europe, dok će uključenje istočnoeuropskih država u EU dokrajčiti povijesne neriješene prijetnje u istočnoj Europi. (...)" 070132 MET may 98

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙