US NY TIMES 2. V. FRIEDMAN NATO

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 2. V. 1998. A sad mišljenje g. X-a "Njegov je glas sada ponešto slabašan, no mozak mu je, čak i u njegovim godinama, britak kao i uvijek. Stoga me kad sam dobio Georgea Kennana na telefon da bih ga upitao za mišljenje o senatskoj ratifikaciji proširenja NATO-a, nije iznenadilo što je taj nekadašnji graditelj uspješnog američkog obuzdavanja Sovjetskoga Saveza te jedan od velikih američkih državnika dvadesetog stoljeća imao spreman odgovor", piše Thomas L. Friedman. "Mislim da je ovo početak novog hladnog rata', rekao je g. Kennan iz svog doma u Princetownu. 'Mislim da će Rusi postupno reagirati prilično neprijateljski te će to utjecati na njihovu politiku. Mislim da je to tragična pogreška. Nije bilo nikakva razloga za nju. Nitko nije nikome prijetio. Ovo proširenje potiče očeve ove države da se preokrenu u svojim grobovima. Potpisali smo da ćemo štititi čitav niz zemalja, iako nemamo ni sredstava ni namjeru to učiniti na ozbiljan način.' (...) 'Ono što me smeta jest to što je rasprava Senata bila tako površna i slabo obaviještena', dodao je g. Kennan, koji je prisustvovao stvaranju NATO-a i čiji je anonimni članak u novinama Foreign Affairs, potpisan sa 'X', 40 godina određivao američku politiku obuzdavanja. 'Posebice me smeta spominjanje Rusije kao zemlje koja umire da napadne zemlje zapadne Europe. Zar ljudi ne razumiju? U hladnom smo ratu vodili borbu protiv sovjetskoga komunističkog poretka. A sad okrećemo leđa ljudima koji su proveli najveću revoluciju bez žrtava u povijesti radi uklanjanja toga sovjetskog poretka.' 'Demokracija u Rusiji jednako je napredna, ako ne i naprednija, kao i demokracija zemalja za koje smo potpisali da ćemo ih braniti od Rusije', izjavio je g. Kennan koji se ministarstvu vanjskih poslova pridružio 1928. te je 1952. bio američki veleposlanik u Moskvi. 'To pokazuje veoma slabo razumijevanje ruske i sovjetske povijesti. Naravno da će Rusija loše reagirati, a zatim će (širitelji NATO-a) reći: uvijek smo vam govorili da su Rusi takvi... no to je tako pogrešno.' Čovjek se samo pita što će govoriti budući povjesničari. Budemo li imali sreće, reći će da proširenje saveza na Poljsku, Mađarsku i Republiku Češku jednostavno nije bilo važno jer je vakuum koji je proširenje trebalo ispuniti već bio ispunjen, samo što to Clintonov tim nije vidio. Reći će da su se sile globalizacije koje integriraju Europu, zajedno s novim dogovorima o nadzoru naoružanja, pokazale tako moćnima da je Rusija, usprkos proširenju NATO-a, nastavila s demokratizacijom i uvođenjem zapadnjačkih običaja, tako da je postupno uvučena u labavo ujedinjenu Europu. Ne budemo li imali sreće reći će, kao što g. Kennan predviđa, da je proširenje NATO-a izazvalo stanje u kojem se NATO mora ili proširiti sve do ruske granice, izazivljući novi hladni rat, ili se prestati širiti nakon tih triju novih država i stvoriti novu liniju podjele u Europi. No o jednoj će stvari budući povjesničari sigurno pričati, a to je posvemašnje siromaštvo mašte koje obilježava američku vanjsku politiku kasnih devedesetih. Uočit će da se jedan od plodonosnih događaja ovog stoljeća dogodio između 1989. i 1992. Riječ je o slomu sovjetskog carstva, koje je imalo mogućnosti, imperijalističke namjere i ideologiju kojima je zaista moglo zaprijetiti čitavom slobodnom svijetu. Zahvaljujući zapadnoj odlučnosti i hrabrosti ruskih demokrata, to se sovjetsko carstvo slomilo bez pucnja, iznjedrivši demokratsku Rusiju, oslobađajući bivše sovjetske republike i vodeći dogovoru o nadzoru oružja sa Sjedinjenim Državama. A kako je Amerika odgovorila? Proširenjem saveza NATO iz hladnoga rata i njegovim približavanjem ruskim granicama. Da, recite svojoj djeci i djeci svoje djece da ste živjeli u vrijeme Billa Clintona i Williama Cohena, razdoblju Madeleine Albright i Sandyja Bergera te da ste bili svjedoci stvaranju svjetskog poretka poslije hladnog rata, kad su ti Titani vanjske politike skupili glave i stvorili ... miša. Nalazimo se u razdoblju patuljaka. Jedina je dobra vijest da smo ovamo stigli u jednom komadu jer je postojalo i drugo razdoblje - razdoblje velikih državnika koji su imali i mašte i hrabrosti. Dok se opraštao telefonski, g. Kennan je dodao samo još jednu stvar. 'Bio je to moj život i boli me što ga na kraju vidim tako pokvarenog.'" 040056 MET may 98