US WASH. TIMES 4. V. P. BUCHANAN

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 4. V. 1998. Loše strane proširenja NATO-a Pat Buchanan osvrće se na prošlostoljetno američko pripojenje Filipina te na uključenje Sjedinjenih Država u ratove u Koreji i Vijetnamu. "(...) U svojoj trijumfalnoj oholosti, Amerikanci su tada zaboravili upozorenja Georgea Washingtona o carstvima i inozemnim neprilikama. A i mi smo ih danas zaboravili. Uživajući u pobjedi u hladnom ratu, Senat se pridružuje Billu Clintonu u pružanju trajnih sigurnosnih jamstava istočnoj Europi, području u kojem nijedan predsjednik nikad nije vidio sigurnosni interes, a nijedna se američka vojska, čak ni ona generala Eisenhowera, ondje nije borila. Razmotrite tko nas vodi u to otvoreno obvezivanje na odlazak u rat čim poljske granice budu povrijeđene. Nije li ironično da proširenje NATO-a, tako provokativno za Rusiju, provode demokrati koji su predsjednika Reagana običavali optuživati da provocira zbog njegove retorike o 'zlom carstvu' i inicijative strateške obrane? Zagovornici proširenja tvrde da dovođenjem Poljske, Mađarske i Republike Češke učvršćujemo prednosti naše pobjede u hladnom ratu. Zar ne shvaćaju da nije NATO prognao Crvenu armiju iz Europe? Tu je vojsku istjerala Moskva na temelju obećanja američkog ministra vanjskih poslova da se NATO neće proširivati na istok prema granicama Rusije. Danas kršimo tu pogodbu i gazimo našu riječ. Dođe li do drugog hladnog rata, a čini se da je on na putu, odgovornost će biti jednako na Washingtonu kao i na Moskvi. Što s bivšim zarobljenim državama, pitaju nas. Želite li ih prepustiti milosti Moskve? Odgovor je: ne. Ali slobodu tih država nećemo sačuvati služeći se apsurdnom prijetnjom nuklearnim ratom već pretvaranjem Rusije u partnera i saveznika. (...)Proširenjem ratnih jamstava na istočnu Europu, Amerika ne dobiva ništa u smislu sigurnosti, a izvanredno povećava svoje rizike i obveze. S proširenjem NATO-a, odričemo se naše slobode da odlučimo hoćemo li i kada krenuti u rat. Zauvijek se odričemo mogućnosti da momke dovedemo kući te zaglavljujemo u praktično svaki budući europski rat. Proširenje NATO-a zahtijeva prezirno odbacivanje mudrosti najvećih ljudi Amerike, koji su nas iznova i iznova opominjali protiv trajnih saveza. (...) Osjećajući se prevarenom i poniženom, Moskva se sad na gotovo svakom području suprotstavlja američkoj politici - svrstavajući se sa Srbijom o pitanju Kosova, zauzimajući Sadamovu stranu o pitanju sankcija, prodavajući protuzrakoplovne rakete Cipru da se produbi grčko-turski raskol, zastrašujući Litvu, šaljući nuklearnu tehnologiju i raketne dijelove Iranu te stvarajući strateško partnerstvo s Kinom. U međuvremenu, naše europske saveznice pokazuju malo spremnosti da plate proširenje NATO-a te nimalo oduševljenja za želju g. Clintona da u savez dovede baltičke republike. Zaista, misli li itko ozbiljno da će nam se Francuska, koja je stala uz Moskvu u Zaljevskoj krizi, pridružiti u ratu s Rusijom zbog Poljske? Hoće li Njemačka zbog krize u Poljskoj proglasiti rat s nacijom koja posjeduje 10.000 komada nuklearnog oružja? Proširenje NATO-a jednoga će dana značiti unilateralno američko ratno jamstvo istočnoj Europi. A svaka povijesna lekcija govori nam da je to ludost. Proširenje NATO-a oduzima budućim naraštajima pravo da sami odlučuju kada i gdje ići u rat te osigurava neprijateljstvo oživljene i nacionalističke Rusije. A na koji to način Ameriku čini sigurnijom?" 060039 MET may 98