US WALL ST. JOURNAL 21. IV. CLINTON - NATO

SJEDINJENE DRŽAVE THE WALL STREET JOURNAL 21. IV. 1998. Za proširenje: argumenti koje Clinton ne iznosi "Ovoga će tjedna Senat početi raspravljati o prihvaćanju R. Češke, Mađarske i Poljske u NATO. Sljedeći tjedan vjerojatno će se glasovati o tom pitanju. Iako Clintonova vlada podupire proširenje NATO-a, ona nije dovoljno snažno obranila svoje argumente za to. U svojoj javnoj obrani proširenja saveza, vlada ističe dovođenje tri srednjoeuropske zemlje u zonu demokracije, mira i prosperiteta. Te su tvrdnje dobar početak, no moguće je pronaći mnogo snažnije argumente. Proširenje NATO-a vitalno je ne samo za dobrobit tih potencijalnih novih članica, već i za sigurnost Sjedinjenih Država i njihovih zapadnih saveznica", piše bivši pomoćnik doministra obrane u Bushovoj vladi Zalmay Khalilzad. "Prvi strateški argument za prošireni NATO zaštita je od neizvjesnosti u Rusiji. Vlada tvrdi da proširenje NATO-a nije usmjereno protiv Rusije. To je istina, do neke mjere. Tako dugo dok Rusija nije ekspanzionist, neće se imati čega bojati od proširenog NATO-a. Zapravo, demokratska i neimperijalistička Rusija trebala bi biti partner NATO-a. No ruska budućnost nije pouzdana. Mnogi članovi ruske elite nezadovoljni su sadašnjim međunarodnim sustavom i američkom prevlasti. Oni osjećaju nostalgiju za izgubljenim carstvom i željeli bi ponovno nametnuti hegemoniju nad bivšim sovjetskim teritorijima i istočnom Europom. Rusija je danas preslaba da bi dominirala svojim bivšim carstvom. Ipak, čak i sa sadašnjim teškoćama, Moskva razvija dvije nove nuklearne rakete dugog dometa, opire se ratificiranju dogovora Start II te inzistira na takvom tumačenju antibalističkog dogovora kojim se ozbiljno ograničava djelotvorna obrana protiv balističkih raketa, na što su i Sjedinjene Države i Rusija ranjive. Moskovske izjave i ponašanje prema baltičkim državama, Ukrajini i srednjoj Aziji povremeno imaju neoimperijalistički prizvuk. Ruska oslabljenost, međutim, neće trajati vječno. Bogata prirodnim i ljudskim kapitalom, ona će na posljetku ponovno postati velika sila. Obnovljena i demokratska Rusija najvjerojatnije će veličinu tražiti u gospodarskom prosperitetu i političkoj stabilnosti. Međutim, bude li se obnovljena Rusija pokazala neprijateljskom i ekspanzionističkom, za države istočne Europe članstvo u NATO-u odvraćat će buduću rusku agresiju u području. Na nesreću, Rusija može krenuti i jednim i drugim putem - a na njezin izbor neće utjecati proširenje NATO-a. Drugo, prošireni NATO uključuje Njemačku u međunarodni sustav pod američkim vodstvom. Istočna je Europa stražnje dvorište Njemačke, a EU se nije u stanju sama brinuti ni o sigurnosti zapadne Europe, a kamoli istočne. Stoga, ukoliko NATO ne stabilizira njemačke granice, Njemačka bi to mogla učiniti sama. Njemačka je presudna demokratska saveznica Sjedinjenih Država te bi na stabilizaciji istočne i srednje Europe radije radila unutar NATO-a. Ponovna nacionalizacija njemačke sigurnosne politike dokrajčila bi NATO kakav je sada te bi mogla voditi manje stabilnoj, manje ujedinjenoj Europi. To bi moglo stvoriti golemi problem za američke sigurnosne interese, ne samo u Europi (istočnoj i zapadnoj) već u cijelome svijetu. Treće, prošireni NATO jača američku poziciju u zapadnoj Europi. Istočni Europljani više su proeuropski usmjereni nego većina naših sadašnjih saveznica. Oni svoju slobodu pripisuju obuzdavanju Sovjetskog Saveza pod vodstvom Amerike, i znaju da su Sjedinjene Države povele savez u proširenje prema istoku. Unutar saveza, oni će vjerojatno snažno podupirati dominantnu ulogu Sjedinjenih Država. A ako se pridruže i EU, što vjerojatno hoće, predstavljat će snažnu silu u američko-europskom savezu. Četvrto, prošireni NATO prisnije povezuje Europu i Sjedinjene Države te otvara vrata većoj suradnji u drugim dijelovima svijeta, posebice na Srednjem istoku, području važnom za obje strane Atlantika. Proširenju NATO-a prema istoku trebalo bi pridružiti pokušaj razvoja zajedničke američko-europske strategije za osiguravanje energetske sigurnosti te suprotstavljanje širenju oružja masovnog uništenja i raketa. A mi trebamo razmotriti korake za dugoročno poboljšanje vojne suradnje te dogovaranje o financijskim formulama za raspodjelu tereta sigurnosti u Perzijskom zaljevu, dok Europljani razvijaju vojne mogućnosti. Europljani se muktaše na uštrb Amerike. Tisuće američkih vojnika štite zaljev od Irana i Iraka. Europa pridonosi malo, iako više ovisi o nafti iz područja te je ranjivija na njihove rakete. Zauzvrat, Sjedinjene bi Države trebale Europljanima dati veći utjecaj u odlukama o Srednjem istoku, uključujući i politiku prema Iranu. Kao i proširenje NATO- a, nije vjerojatno da će se ti koraci poduzeti bez američkog vodstva. Iako bi vlada možda željela izbjeći javno izricanje tih strateških razloga za proširenje NATO-a, kako bi izbjegla da uvrijedi Rusiju i neke naše europske saveznice, važno je da prepoznamo da je proširenje NATO-a potrebno za zaštitu vitalnih američkih interesa, povećanje suradnje između Europljana i sjevernoameričkih demokracija te održavanje američkoga globalnog vodstva. S obzirom na uloge koji su u igri, kongresna bi potpora trebala biti velika." 230111 MET apr 98