US IHT 22. IV. BRODER NATO

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 22. IV. 1998. Hoće li senatori zastati i razmisliti o proširenju NATO-a? "S mozgovima razbistrenim nakon dva tjedna kućnog odmora, američki senatori vratili su se pitanju proširenja NATO-a. Na to su se bezuspješno pokušavali usredotočiti u ožujku. Ovaj put oni se zaklinju da će posao dovršiti do glasovanja. Nadajmo se da na glavi imaju svoje kapice za razmišljanje. Prije nego su otišli za Uskrs, senator John Warner iz Virginije, vodeći glas republikanaca o pitanjima nacionalne sigurnosti, rekao mi je da ne može nabrojiti više od 15 drugih senatora koji dijele njegove sumnje o priključivanju Poljske, Mađarske i Republike Češke savezu. Samo ako će izgledati da se potencijalna oporba može približiti broju od 34 glasa potrebnih za zaustavljanje tog prijepornog poteza, Bill Clinton će se osjećati primoranim da jasno obrazloži američkom narodu put na koji ga obvezuje. U tome je dosad očito zatajio. Charles Krauhthammer, čiji članci najčešće sadrže mnogo zdravog razuma, pokušao je prošloga tjedna zamijeniti predsjednika Clintona, pružajući primamljiviji logički temelj za proširenje NATO-a od onog što je nazvao 'glupostima' koje nude predstavnici vlade. Probijajući se kroz vladine priče o 'proširenju granica mira', g. Krauthammer je izjavio da se NATO širio 'u službi svoje povijesne i nastavljene misije: obuzdavanja Rusije'. (Proširenje) 'svijetu, a posebice Rusima, govori da je budućnost srednje Europe uređena. Poljska, Mađarska i Republika Češka sad su dio saveza Amerike i Zapada. Točka. A ukoliko se Rusi bave drukčijim zamislima, mogu ih zaboraviti.' Morate se diviti toj 'voli ili odbaci' logici. No g. Krauthammer ne daje odgovor na jedno veliko pitanje: ako je pametno proširiti NATO prema istoku, zašto do kraja ne obaviti posao obuzdavanja te priključiti sve države u ruskom susjedstvu? Ministrici vanjskih poslova Madeleine Albright možda se sviđa ta zamisao. Ubrzo nakon što su prve tri države pozvane na priključenje, ona je izjavila: 'Mi se moramo obvezati da prve nove članice neće biti i posljednje te da nijedna europska demokracija neće biti isključena zbog svojeg položaja na karti.' Rano razmatranje prihvaćanja obećano je sljedećim državama: Rumunjskoj, Sloveniji, Litvi, Estoniji i Letoniji. Albanija, Bugarska, Makedonija i Slovačka neće mnogo zaostajati. A zašto ne i Ukrajina te druge bivše sovjetske republike koje se trude demokratizirati? To bi bilo obuzdavanje s velikim O. Tu imamo samo dva problema. Otvorite kartu i upitajte se kako će Sjedinjene Države i njezine saveznice tim novim članicama NATO-a jamčiti da će se u slučaju napada na njihov teritorij postupiti jednako kao da se radi o napadu na Pariz, London ili Chicago. To je obećanje NATO učinilo najuspješnijim vojnim savezom ovog stoljeća. Ono se ne bi smjelo olako davati, posebice ako se slažete da Rusija možda više nije komunistička, ali je još uvijek velika sila, koja će neizbježno željeti dominirati na svom području. Nijedna od sadašnjih savezničkih država ne zamišlja slanje svoga pješaštva da se bori na toj uvelike proširenoj granici. Jamstvo sigurnosti morat će osigurati američka nuklearna snaga, a to će sigurno motivirati Rusiju da održava vlastito nuklearno oružje, umjesto da se pridruži Americi u smanjivanju njegove količine. Osim toga, Rusi će politiku agresivnoga obuzdavanja neizbježno smatrati prijetećom. Boris Jeljcin gunđajući je prihvatio Clintonovu politiku, koja djelotvorno isključuje Rusiju iz članstva u NATO-u, no stvara smokvin list stalnoga zajedničkog vijeća NATO-a i Rusije koje, obećaje gđa Albright, 'Rusiji ne daje mogućnost da razvodni, odgodi ili spriječi savezničke odluke'. U svojoj trenutačnoj oslabljenosti, g. Jeljcin nema druge mogućnosti. No Susan Eisenhower, unuka bivšega predsjednika i analitičarka ruske vanjske politike, bilježi brojne izjave vodećih ruskih osoba, kako demokrata tako i čvrstorukaša, koji izražavaju ljutnju zbog proširenja NATO-a. To se odnosi čak i na umjereno orijentirane, poput Grigora Javlinskog koji je izjavio: 'Apsurdno je vjerovati u mirne namjere NATO-a.' Bivši američki veleposlanik u Moskvi Jack Matlock kaže: 'Nema sumnje da će naša odluka o uzimanju novih članica sada kad se nijedna država istočne Europe ne suočava s vanjskom sigurnosnom prijetnjom, uvelike otežati naše pokušaje da se osiguramo kako goleme zalihe ruskog nuklearnog oružja nikad ne bi bile uporabljene protiv nas ili naših saveznika.' Mislite, senatori, mislite. I prisilite predsjednika Clintona da odgovori na ta pitanja.' ' 232350 MET apr 98