4. V. - FRANCUSKI LIBERATION - JAVNOST O UVOĐENJU EURA

FRANCUSKA LIBERATION 4. V. 1998. Javnost ostaje sumnjičava Novinarke Nathalie Dubois i Lorraine Millot pišu o odnosu javnosti prema uvođenju eura. "Euro stiže za 241 dan. Na sreću, proteći će još 1337 dana prije nego dođe i u džepove i novčanike 391 milijuna Europljana. A to mu ostavlja dovoljno vremena da postane popularniji. Jer, ta povijesna avantura uopće ne oduševljava narodne mase. Osobito u Francuskoj, gdje zajedničku valutu podupiru s 'da, ali', a u Njemačkoj oko 60 posto ljudi i dalje napuštanje njemačke marke prima teška srca. Vjerojatno u želji da pokaže da euro nije projekt koji je elita zamislila za elitu, Europsko povjerenstvo je 1. svibnja izvuklo iz rukava rezultate nove ankete, a oni su puno bolji od prijašnjih. Prema tim rezultatima, u državama petnaestorice gospodarska i monetarna unija sada bi dobila 62 posto pozitivnih mišljenja. To je jedanaest posto više nego u posljednjoj provedenoj anketi prije toga, potkraj 1997. godine. Od početka 1993. godine do prošle zime, popularnost eura nikada nije pala ispod 51-52 posto pozitivnih mišljenja anketiranih. No, ta mlaka i mala većina glasova zapravo prikriva goleme razlike između država koje će sigurno zamrsiti usklađeno upravljanje tom valutom kod jedanaest različitih vlada i pod pritiskom šarolike javnosti. Iako su se državljani Italije, Irske, Luksemburga i Španjolske pokazali kao pristaše eura, u Francuskoj i u Njemačkoj ima vrlo velikih razlika. U Francuskoj je rasprava o uvođenju eura u parlamentu pokazala da pukotine koje je otvorio referendum o Maastrichtu, iz 1992. godine, i dalje postoje. Iza psiho-drame RPR-a (Rassemblement Pour la Republique, stranka Jacquesa Chiraca) i podjele većine na vlasti, napuštanje franka pozdravilo je samo 334 zastupnika (članovi francusko Socijalističke stranke i UDF-a, Union democratique francaise). Nasljednici de Gaullea (RPR) suzdržali su se od glasovanja, a komunisti i članovi stranke Mouvement des citoyens glasovali su protiv. Kad je riječ o Nacionalnoj fronti, koja i dalje obrađuje nacionalistička polja, ona je od uvođenja eura napravila glavnu temu povorka održanih 1. svibnja. Budući da od svakih deset Francuza njih šest prihvaća umiranje francuskog franka, to znači da govorimo 'da', a pri tome uzmičemo. Prema nedavno obavljenoj anketi CSA-la Tribune, više od svakog drugog Francuza misli da će euro značiti i smanjivanje socijalne zaštite građana. Samo njih 47 posto od uvođenja eura očekuje pozitivne učinke pri suzbijanju nezaposlenosti. A njih 64 posto želi politički nadzor nad Europskom središnjom bankom. Taj je stav po svemu u skladu s francuskim nastojanjem da svemoćna i nezavisna Europska središnja banka dobije i svoju političku protutežu, 'Vijeće za euro', u kojemu bi se nalazilo petnaest ministara financija. Sposobnost Pariza da utječe na način upravljanja zajedničkom valutom i, prije svega ostaloga, njezin utjecaj na nezaposlenost, u budućnosti će najviše utjecati na odnos snaga onih koji su u Francuskoj za ili protiv eura. Nepovjerenje je jako i u Njemačkoj, ali zbog nekih drugih razloga. Tako npr. 59 posto Nijemaca strahuje da europska valuta neće biti stabilna kao njemačka marka. Unatoč nesposobnosti da iskoriste u svoju korist njemačku javnost, oni koji su protiv uvođenja eura još nisu rekli svoju posljednju riječ. I nitko ne sumnja da će im dvoboj Duisenberg-Trichet pomoći da ojačaju, nasuprot velikim strankama, osobito bavarskoj CSU ili socijal-demokratima koji su sve do sada pristaše eura skupljale pričama o stabilnosti. 'Za pet godina euro će biti mrtav', kaže Manfred Brunner, najgorljiviji protivnik eura. (...)" 042245 MET may 98