US NYT 14. XII. IGNORIRAN OD ZAPADA

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 14. XII. 1999. Zanemaren od Zapada, Tuđman prima posmrtni ukor "Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman pokopan je u ponedjeljak u sumornu obredu. Pogrebu su pribivali deseci tisuća Hrvata, kojima je pomogao pri osnivanju neovisne države, i ne baš blistav broj stranih dostojanstvenika. Tisuće ljudi stajalo je na ulicama, unatoč kiši, dok je pogrebna povorka prolazila od predsjedničke palače, koja se nalazi na jednom od zagrebačkih brežuljaka, do groblja na Mirogoju, na drugom. Tuđmanov lijes od hrastovine, prekriven hrvatskom zastavom, bio je položen na lafet a vukao ga je džip. Prilikom pogrebnoga obreda, u kojemu je sudjelovala i vojska, za toga nekad komunističkoga generala u Titovoj Jugoslaviji, održana je i rimokatolička misa. Zastavu je s lijesa uklonila počasna vojna garda, a zatim su je složili tako da je na vrhu ostao motiv šahovnice. Tuđmanova udovica, Ankica, plačući je uzela zastavu i prinijela ju velom zastrtom licu, krijući suze. No kako je Tuđman bio autokratski vladar i odbijao surađivati sa sudom UN-a za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji, broj predstavnika stranih zemalja na pogrebu bio je zamjetno malen. Među malobrojnim čelnicima stranih zemalja bio je turski predsjednik Sulejman Demirel, hrvatski član bosanskog tročlanog predsjedništva, Ante Jelavić, kao i čelnici vlada Mađarske, Makedonije, Slovenije i Makedonije. Zapadni su čelnici poslali diplomate na nižim položajima ili - kao SAD - samo svoje veleposlanike. To proračunano zanemarivanje na nadolazećim će parlamentarnim i predsjedničkim izborima, dapače, pomoći Tuđmanovoj stranci, Hrvatskoj demokratskoj zajednici, upozorio je Davor Butković, politički analitičar dnevnih novina Jutarnji list. 'Takvo otvoreno pokazivanje antipatija prema Tuđmanu ne samo da će ojačati i ujediniti birače HDZ-a, koji su ionako raspoloženi antieuropski, nego može ozbiljno utjecati i na one koji još nisu odlučili za koga će glasovati", napisao je. Izraze sućuti uputili su i neki bivši kolege, ali i bivši neprijatelji, uključujući jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića, crnogorskoga predsjednika Milu Đukanovića i bosanskoga muslimanskog vođu, Aliju Izetbegovića. Tuđmanova smrt i parlamentarni izbori koji će se, kako je planirano, održati 3. siječnja i na kojima će, očekuje se, pobijediti čestočlana oporbena koalicija, vjerojatno će Hrvatsku usmjeriti u demokratskijem smjeru, okrenutom više prema Zapadu. Čak su i Tuđmanovi kritičari iz Hrvatske hvalili njegovu ulogu u osnivanju neovisne hrvatske države iz ostataka Titove Jugoslavije, tvrdeći kako je njegov položaj u povijesti siguran. No Tuđman, koji je imao 77 godina, s Miloševićem je kovao planove za podjelu Bosne. Njegova vojska bila je odgovorna za jednu od najvećih i najbržih opsada etničke manjine u modernoj Europi za vrijeme bosanskoga rata: istjerivanje barem 150.000 hrvatskih Srba u Bosnu i Srbiju, u kolovozu 1995. godine. Tuđman je vladao kao autokrat..., po modelu samoga Tita. Nakon 1993. i posebno u razdoblju nakon dijagnoze raka želuca potkraj 1996., tvrde dužnosnici, sve se više udaljavao, postajao nestrpljiviji i sa sve više negodovanja je dočekivao loše vijesti. Jadranko Crnić, do prije tjedan dana predsjednik Ustavnog suda, kazao je kako nije primjereno preoštro kritizirati Tuđmana tako brzo nakon njegove smrti. 'Ipak, Hrvatskoj je potrebno demokratskije usmjerenje', kazao je Crnić u intervjuu. 'Svi članovi svih političkih stranaka trebali bi prihvatiti zamisao da nijedan predsjednik više nikada ne bi smio imati onoliko moći koliko je, prema sadašnjem Ustavu, imao Tuđman. Svatko bi se trebao složiti da moć treba proizlaziti iz parlamenta.' Kritičari pamte da ga je Tuđman oštro kritizirao jer nije stavio ruku na srce dok je svirana hrvatska himna - što je znak odanosti Tuđmanovoj stranci, HDZ-u, ne zemlji. 'Kazao sam mu da kao predsjednik suda ne mogu simpatizirati niti jednu stranku', rekao je Crnić. 'Bio je veoma ljut na mene, pa smo od tada bili distancirani.' Zapadni diplomati i dužnosnici opisivali su Tuđmanov bijes i opsesiju 'urotama' sa Zapada, koje su navodno za cilj imale potkopati neovisnost Hrvatske i držati ju podalje od Europe. Hrvatske dojavne službe ovdje imaju veliku ulogu, državna je televizija pod nadzorom vladajuće stranke, a neovisni tisak je stalno izložen napadima. No možda je za Zapad važnije bilo Tuđmanovo odbijanje da u potpunosti surađuje sa sudom za ratne zločine u Haagu i da izruči optužene osobe. Tuđman je odgovarao i bosanske Hrvate, koji mogu glasovati na hrvatskim izborima, da potpuno surađuju s bosanskim Muslimanima u federaciji koju su Sjedinjene Države skrpale prije potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, koji je zaustavio rat u Bosni krajem 1995. Tuđmanova stranka ima važnu političku potporu tih glasača iz hrvatske dijaspore. Predsjednički izbori trebali bi biti održani 60 dana nakon službenog priopćenja Tuđmanove smrti, u 23 sata i 15 minuta, 10. prosinca. No čak je i Crnić kazao kako su ustavne odredbe malo nejasne o predsjedničkim izborima, koji će vjerojatno uključivati dva kruga glasovanja; moraju li biti dovršeni za 60 dana ili do tada moraju biti raspisani. Oporba, koju predvodi čelnik Socijalno-demokratske stranke, Ivica Račan, i čelnik Socijalno-liberalne stranke, Dražen Budiša, obećali su bolju suradnju sa sudom za ratne zločine i SAD ih otvoreno podupire. Budiša se smatra glavnim oporbenim predsjedničkim kandidatom dok je za Račana vjerojatno da će postati premijer. Račan, bivši čelnik Komunističke partije, ovdje je veoma poštovan kao čovjek demokratskih pobuda, koji je podržavao izbore 1990. godine u Hrvatskoj umjesto da ih uguši oslanjajući se na moć svoje stranke. Pa ipak, dva oporbena čelnika nisu u posljednja dva tjedna učinila mnogo za promidžbu svoje koalicije, kazao je bivši Tuđmanov savjetnik i politički analitičar Slaven Letica. 'Oporba nije napravila ništa, pa ipak očekuje da će pobijediti', rekao je Letica. 'U posljednjih pet godina nisu učinili ništa do li pregovarali sa čelništvom Tuđmanove stranke, a mnogi među njima prihvatili su isti birokratski mentalitet.' Letica ipak predviđa da će oporbena stranka osvojiti dvostruko više poslaničkih mjesta u parlamentu od Tuđmanove stranke, no ne i dovoljno za dvotrećinsku većinu koja bi jamčila ustavne promjene. A svaka nova vlada naslijedit će gospodarsku recesiju, visoku nezaposlenost i porez, napuhnute državne proračune i veliki državni dug, što će, u cilju preusmjeravanja gospodarstva, zahtijevati bolne političke izbore", piše Steven Erlanger.