US NYT 25. XI. G-8 MINUS JEDAN

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 25. XI. 1999. G-8 minus jedan "Jeljcinova 'obitelj' i njezin novi čelnik, KGB-ovac Vladimir Putin, smislili su plan za ponovno osvajanje popularnosti na nadolazećim izborima: iskoristiti strani novac za jačanje vojske i - pod izgovorom antiterorizma - istrijebiti militantne Čečene. Do sada je to funkcioniralo. Ruski generali, poniženi od snaga koje su se borile za neovisnost prije pet godina, sada primjenjuju novu taktiku kojom korištenjem raketa i topništva stvaraju civilne žrtve. Nadzirani mediji izvješćuju o pobjedama, a ne o 200.000 čečenskih izbjeglica ili o ruskim poginulim borcima. Popularnost Jeljcina i Putina raste. Kako se povećava oholost, ruske snage opremaju se plinskim maskama. Samo poradi obrane, naravno; general Stanislav Petrov za Interfaks je izjavio kako se 'banditi spremaju uporabiti veoma otrovno kemijsko oružje'. Nama na Zapadu iskustvo govori da će ruska vojska ovaj put pobijediti. Čečeni su nejedinstveni i osiromašeni, njihovi najveći i najvažniji gradovi sravnjeni su sa zemljom. Bez oružja i iluzija, (...), navodno su izgubili volju za borbom. Clintonova vlada je u svakom slučaju izgubila volju da i dalje obeshrabruje taj politikom nadahnut rat etničkog istrjebljenja. 'Posljednje što vjerujem da bismo trebali činiti', kazala je Madeleine Albright, 'bilo bi pokušavati Rusiju ponovno pretvoriti u neprijatelja'. Nikakvih diplomatskih posljedica za ubijanje civila, nikakvog zaustavljanja dotoka novca sa Zapada koji se sada troši za kupovinu raketa i granata, tek nekoliko Clintonovih izjava o tome kako je to sve zajedno grozno. No možda je iskustvo koje imamo pogrešno. Možda će se Čečeni prilagoditi novoj ruskoj taktici i umjesto da brane gradove, početi voditi gerilski rat. Mogli bi se infiltrirati afganistanski saveznici; muslimanski novac mogao bi značiti dopremu oružja; ruski vojnici mogli bi biti biti nadapadani iz zasjeda; i s vremenom ruski će porazi izići na vidjelo. I Staljin i Jeljcin su podcijenili iracionalnu čečensku hrabrost i izdržljivost. Ako se rat nastavi, sadašnji rast oholosti će se smanjiti. Nekoliko glasova u ruskom tisku zapitat će se o počiniteljima bombaških diverzija na stambene blokove i drugih zvjerstava za koje se sada okrivljuju čečenski teroristi. Nitko ne zna što će sljedeća godina donijeti Čečeniji, osim krvi i mržnje. Ne možemo kazati ni koji će ruski kandidat pobijediti na izborima koji će biti održani sljedećega ljeta. (Prije mjesec dana u svim je anketama vodio Jevgenij Primakov, godinu dana prije na vrhu se nalazio Boris Nemcov; jedini stalni vodeći je 'nitko od spomenutih'.) No divljaštvo vlade mora imati posljedice. Ruski 'neprijatelj' je njezin vlastiti militarizam.(...) Ono što je važno jest obeshrabrivati despotizam. Obustaviti posudbe novca iz Američke banke za izvoz i uvoz. Prekinuti samozavaravajući običaj dopuštanja Rusiji da ne vraća novac koji duguje MMF-u. Osigurati da se novac koji dajemo Rusiji za rastavljanje nuklearnog oružja rabi jedino za tu namjenu. Što se diplomacije tiče, ruska obnovljena krvoločnost trebala bi nas potaknuti da baltičke zemlje prihvatimo u NATO. (...) Najviše od svega, trebali bismo prihvatiti ideju Zbignieva Brzezinskog: vratiti Skupinu sedmorice. Kako smo željeli potaknuti Rusiju da prihvati demokratski kapitalizam, vodeće industrijske zemlje svijeta pozvale su Rusiju da im se pridruži - tako postajući Skupina osmorice (G-8). Taj potez je izgradio Jeljcinov prestiž. No Rusija svoje članstvo ne procjenjuje na osnovi vlastitog gospodarstva - samo na osnovi svoga potencijala kao civiliziranog društva. Zbog divljačkog napada na civile u Čečeniji, režim Jeljcina i Putina ne zavrjeđuje članstvo u tom neformalnom savezu naprednih industrijskih demokracija. Tek kada prestanu s ubijanjima nevinih ljudi kako bi poboljšali svoje rezultate na izborima i ostali na vlasti, taj bi militantni režim trebalo pozvati na sastanak na vrhu Skupine sedmorice. Zapad si ne može priuštiti vojnu intervenciju. No nismo nemoćni", piše William Safire.