US NYT 22. XI. OTVORENIJI MMF

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 22. XI. 1999. Otvoreniji MMF "Michael Camdessus, samouvjereni no često kritizirani direktor Međunarodnoga monetarnog fonda, objavio je svoje povlačenje početkom mjeseca, a nekolicina europskih dužnosnika već se bavi biranjem njegova zamjenika. Francuski, njemački i britanski dužnosnici drže da je njihova dužnost izabrati nasljednika unatoč činjenici da direktori MMF-a donose odluke koje određuju sudbine taksista u Indoneziji, trgovaca u Ekvadoru, Tajlanđana koji plaćaju porez i farmera diljem podsaharskoga dijela Afrike. Tehnički, odluka ovisi o izvršnom odboru MMF-a, kojim dominiraju zapadne industrijalizirane zemlje, no koji ipak uključuje predstavnike iz cijeloga svijeta. No uloga odbora u oblikovanju politike velikim je dijelom tek ceremonijalna. Direktor MMF-a previše je važan da bi ga u tajnosti izabirala tek nekolicina samoodabranih europskih zemalja. MMF pomaže zemlje s finacijskim teškoćama, nudeći milijarde dolara kredita ako prihvate stroge gospodarske reforme. Sada nadgleda oko 50 takvih programa u Južnoj Americi, Africi, bivšem Sovjetskom Savezu i Aziji. Kritičari tvrde da programi MMF-a često uzrokuju nepotrebne gospodarske probleme. MMF je bio predviđao kako će njegova intervencija u Aziji 1998. dovesti do naglog zaokreta na bolje. Umjesto toga, došlo je do gospodarskog kolapsa, iako se čini da se stanje u Aziji sada popravlja. Mnoge od zemalja iz podsaharskog dijela Afrike i dalje su zakopane u dugovima i siromaštvu unatoč dvama desetljećima gospodarskih reforma koje nadgleda MMF. U Rusiji i Brazilu zaklada je uložila na milijarde dolara i odgodila reforme, podupirući valute. U oba slučaja, valuta je ipak propala. Iz MMF-a tvrde, možda točno, da bi te zemlje bile i u još gorem stanju bez pomoći MMF-a. Ističu i nekoliko zemalja iz bivšega Sovjetskog Saveza kojima su pomogli da se prebace na tržišno gospodarstvo. Odredbe MMF-ove politike utječu na ljude u čitavu svijetu. MMF odlučuje o tome hoće li spasiti gospodarstvo Ekvadora ili ne, npr. (...) Svaka od tih odluka, tvrdi Joseph Stiglitz, glavni ekonomist Svjetske banke, za različite skupine - radnike, vlasnike malih dućana, bankare i strane ulagače - znači rizik. Kako ekonomisti često ne mogu dati jasne odgovore, direktor ima slobodne ruke da odluči koje će skupine spasiti prve ili uopće. Pitanje koje se postavlja, u svezi sa sadašnjim procesom izbora, jest bi li odluke koje je MMF donio, a koje su privremeno slomile azijsko gospodarstvo, bile donesene i da je direktor bio javno odgovoran širem auditoriju od dužnosnika MMF-a. Proces svakako treba proširiti. Prema jednom često spominjanom planu za otvaranje procesa, koji je predložio Jeffrey Sachs iz Centra za međunarodni razvoj Harvard, odbor MMF-a bi odredio savjetodavno tijelo stručnjaka izvan MMF-a koji bi nominirali kvalificirane kandidate diljem svijeta. Kandidati bi zatim javno iznosili na koji bi način mijenjali politiku MMF-a. (...)Pošto bi poslušao kandidate, odbor bi javno glasovao. Postoje i mnogi drugi načini postizanja istoga cilja, otvaranja donošenja odluka MMF-a javnom mnijenju i prisiljavanju kandidata da pred cijelim svijetom javno iznesu na koji bi način odredili odgovornosti direktora MMF-a. Nedavna povijest MMF-a pokazuje da je direktor postao previše moćan da bi ga se i dalje biralo u tajnosti", stoji u uvodniku lista.