US-RU-KRIZA- PB, PD, PL, PAN, PA, PC TR-Obrana-Diplomacija-Vlada-Ratovi US IHT 30. XI. BEŠĆUTNOST U ČEČENIJI SJEDINJENE DRŽAVETHE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE30. XI. 1999.Bešćutnost u Čečeniji"Ruske oružane snage bombardiraju čečenska
sela sve dok njihovi stanovnici ne poginu ili pobjegnu; zatim vojnici ulaze i pokradaju napuštene kuće. Ovo je zaključak novoga izvješća organizacije Human Rights Watch, koje je zasnovano na brojnim razgovorima s izbjeglicama i očevicima.Vojnici vojna vozila voze do kuća i pune ih televizijama, pokrivačima, jastucima, hladnjacima - čak i parketima i prozorskim okvirima. Jedna 43-godišnjakinja kazala je kako je svoje selo Asinovskaja napustila 7. listopada i vratila se 18. studenoga. Vrativši se, otkrila je da u njenoj kući više uopće nema "posuđa, posteljine, konzerva i ostale hrane, kao ni televizije i videorekordera", izvješćuje Human Rights Watch. Naišla je na vojnika u dnevnoj sobi kako iz zida izvlači utičnicu koju je sama instalirala. Kad je zatražila objašnjenje, vojnik je odgovorio: 'Treba mi'.Rusija je imala više opravdanja za intervenciju u Čečeniji nego Slobodan Milošević na Kosovu. Čečeni su Rusima nanijeli uvredu
SJEDINJENE DRŽAVE
THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE
30. XI. 1999.
Bešćutnost u Čečeniji
"Ruske oružane snage bombardiraju čečenska sela sve dok njihovi
stanovnici ne poginu ili pobjegnu; zatim vojnici ulaze i pokradaju
napuštene kuće. Ovo je zaključak novoga izvješća organizacije
Human Rights Watch, koje je zasnovano na brojnim razgovorima s
izbjeglicama i očevicima.
Vojnici vojna vozila voze do kuća i pune ih televizijama,
pokrivačima, jastucima, hladnjacima - čak i parketima i prozorskim
okvirima. Jedna 43-godišnjakinja kazala je kako je svoje selo
Asinovskaja napustila 7. listopada i vratila se 18. studenoga.
Vrativši se, otkrila je da u njenoj kući više uopće nema "posuđa,
posteljine, konzerva i ostale hrane, kao ni televizije i
videorekordera", izvješćuje Human Rights Watch. Naišla je na
vojnika u dnevnoj sobi kako iz zida izvlači utičnicu koju je sama
instalirala. Kad je zatražila objašnjenje, vojnik je odgovorio:
'Treba mi'.
Rusija je imala više opravdanja za intervenciju u Čečeniji nego
Slobodan Milošević na Kosovu. Čečeni su Rusima nanijeli uvredu
nalazeći isprike za, ili čak i time što nisu uspjeli kontrolirati,
napade iz vlastite zemlje u susjedne ruske pokrajine.
Tijekom nekoliko godina kvazi-neovisnosti, čečenske vlasti nisu
uspjele kontrolirati niti epidemiju otmica i ubojstava, tako da se
stranci nisu usuđivali putovati u njihovu zemlju. Najviše od svega,
iznevjerili su vlastiti narod time što nisu iskoristili kratko
razdoblje mira kako bi uspostavili barem donekle normalan život.
Kakvo god suosjećanje Rusija, dakle, uživala glede svoje kampanje,
izgubila ga je metodama koje zvuče i previše nalik na one
Miloševića. Ne samo krađe, nego i granatiranja civila; stvaranje a
zatim maltretiranje tisuća izbjeglica; i, prema ispovjedima
svjedoka, maltretiranja zatvorenika i osumnjičenih za terorizam-
sve ovo seže daleko izvan onoga što je moglo biti opravdano teškim
uvjetima.
Rat je u Rusiji zasad popularan; novinarima je dana veoma mala
sloboda pristupa ratnoj zoni, a ti isti novinari još i manje
izvješćuju o patnji Čečena koji se kriju u svojim podrumima ili
improviziranim šatorima. Ipak, niti vlada niti vojska nemaju, čini
se, dugoročnu strategiju, osim ako se u obzir uzme istjerivanje
stanovništva iz Čečenije.
Sada su ruski vojnici opkolili prijestolnicu, Grozni, i upozorili
sve civile da otiđu; što je ostalo od grada bit će, čini se,
uništeno. Što tada? Nitko, izgleda, nije mislio toliko unaprijed",
prenosi list članak iz Washington Posta.