US CSM 29. XI. RUMUNJSKI SNOVI

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 29. XI. 1999. Rumunjski snovi "'Postojalo je razdoblje uoči Drugoga svjetskog rata kad su Bukurešt zvali Malim Parizom', priča taksist Marian Toma, vozeći kroz smogom ispunjene ulice rumunjskoga glavnog grada. 'Sada ga zovemo Mali Mjesec - sa svim tim rupama i prašinom.' To je točno: vožnja današnjim Bukureštom u sjećanje ne priziva Pariz. Sve je prekriveno prašinom, rupe na cesti ulice pretvaraju u labirint, a na uglovima i praznim mjestima na ulici nakupljeno je smeće. Psi lutaju ulicama u nepovezanim skupinama, a njihov lavež i zavijanje odzvanjaju kroz noć betonskim dvorištima. Kako se približava 10. godišnjica pogubljenja Ceausescua, mnogi obični Rumunji, kao Toma, bore se pomiriti sa svojim uvjetima. Žudi za tim da mu se ostvare snovi i optužuje komuniste za prigušivanje rumunjskih ambicija. 'Ceausescu je želio da svoje snove zadržimo tek u svojim mislima', kaže Toma. 'No to nije moguće.' Gospodarski napredak u Rumunjskoj je spor. Inflacija bi ove godine mogla doseći i 50 posto, a u proteklih šest tjedana tisuće radnika prosvjedovali su protiv vlade i niskih plaća. Zgrade od betona, koje su izgrađivane u rezidencijalnim četvrtima za vrijeme vladavine komunističkog dikatatora Nikolaua Ceausescua, raspadaju se nakon samo 25 godina upotrebe. Zbog lošega gospodarskog stanja, u mnogim stanovima instalacije ne funkcioniraju, pa ipak s mnogih balkona strše satelitske antene. Posvuda se mogu vidjeti bežični telefoni, no mnogi od javnih telefona ne funkcioniraju. Bukurešt je grad jakih kontrasta. Ulice su zakrčene prometom: automobili Dacia rumunjske proizvodnje i blještavi uvezeni automobili migolje oko konjskih zaprega sa sela. 'Ne sviđa mi se voziti blizu konja; previše su nepredvidivi', ustvrdio je Toma. Pa ipak, u desetljeću koje je uslijedilo nakon revolta, ostvarenje Tominih snova je odgođeno. Ne može odoljeti da ne žali za prošlim vremenima kada su stanovi bili osigurani za sve i sve se činilo mnogo jednostavnije. Da je samo 'Ceausescu bio malo pametniji i dao nam malo više slobode da putujemo, kao (jugoslavenski vođa Josip Broz) Tito', kaže Toma. Toma, njegova supruga i sedmogodišnji sin danas žive s njegovom majkom u trosobnom stanu. U doba komunista, radio je kao električar u tvornici. Sada vozi taksi i radi pri vladi nadajući se da će mu dodijeliti 'socijalni stan'. Pošto provede pet godina radeći isti posao, Toma će postati kandidat za stan(...). 'Da sada želim sagraditi kuću, to bi me stajalo mojih 300 mjesečnih plaća.' Ipak, unatoč gospodarskim teškoćama, rumunjski nacionalizam je snažan. 'Mi, Rumunji tvrdimo da je, bez obzira na to koliko teško bilo, naš kruh dobar', tvrdi Toma. A ta se lojalnost proteže čak i na uspomenu na Ceausescua. Prošloga kolovoza, kada je vlada vlasništvo pokojnog diktatora ponudila na dražbi, mnogi Rumunji su negodovali. 'To je bio pametan potez vladinih čelnika, no to mi se zapravo nije svidjelo', govori Nicole Draghici, rumunjska činovnica u Veleposlanstvu SAD-a u Bukureštu. Aukcijom, na kojoj su prodani darovi i Ceausescuove kolekcije prikupljene za vrijeme 24-godišnje vladavine, namaknut je tako potreban novac za zemlju. Prodajom automobila koje su navodno poslali Richard Nixon i iranski šah, 30 krznenih bunda (...) kao i stotine drugih predmeta, prikupljeno je više od 5 milijarda leja (280.000 dolara) za sadašnju rumunjsku vladu. No od pogubljenja Ceausescua i njegove supruge Elene, na Božić 1989., razna povjerenstva nisu uspjela ući u trag 400 milijuna dolara koje je par navodno imao na stranim bankovnim računima. U središtu Bukurešta golema nedovršena Palača naroda pokazuje Ceausescuovu raskoš i aroganciju. Taj spomenik pretjeranom izgrađen je u vrijeme dok je rumunjski narod bio bez hrane i grijanja. dok me Toma vozi prema selu Adunatii-Copaceni, u posjet njegovoj rodbini, pokazuje mi stambene zgrade koje je izgradio Ceausescu. Kada je zemlja kolektivizirana, narod je bio prisiljen useliti se u zgrade bez tekuće vode. Cilj je bio 'zadržati čovjeka u četiri zida stana da nakon posla jede i ode na počinak, a da sutra ponovno radi', kaže Toma. Njegova rodbina ponosna je što ponovno obrađuju vlastitu zemlju. A Toma iskoristi svaku priliku da pridonese njihovim nastojanjima. Odgovara na pozive na svom mobitelu, radeći u vrtu i na svoj automobil pričvršćuje prikolicu kako bi prenio kukuruz s njive na tržnicu. Odmah iza skromne kućice nalaze se nasadi krastavaca, špinata i paprike. Svaki centimetar zemlje je iskorišten. Toma vozi u selu do malenog komada zemlje koji je nekoć bio dio kolektivne zadruge, no koji je sada ponovno predan njegovoj obitelji. Seljaci su, tijekom godina, rastavljali zgrade i iskorištavali materijal za ponovnu izgradnju vlastitoga imanja, objašnjava Toma. 'Govori se da su na kraju doba kolektivnih gospodarstava čelnici krali kamionima a radnici vrećama', govori. Unatoč gorčini, Tomini snovi još su živi. Govori o svojim planovima za nadograđivanje terase u kući svoje rodbine i hvali se svojim prirodom kukuruza. 'Imam divne snove', kaže Toma", prenosi Laurel Sharper Walters.