FR-LE MONDE 16.11.EUROPSKA OBRANA

FRANCUSKA LE MONDE 16. XI. 1999. Europa traži mogućnost djelovanja u regionalnima krizama "Prvi put otkako se Europa počela ujedinjavati, ministri obrane petnaestorice okupljaju se u ponedjeljak 15. studenoga u Bruxellesu s kolegama za vanjske poslove, kako bi dali poticaj programu zajedničke sigurnosne politike. Nakon francusko- britanske izjave iz Saint-Maloa prije godinu dana, francusko- njemačkog susreta na vrhu u Touluseu, u svibnju, i sjednice Europskoga vijeća u Koelnu, u lipnju, ovaj skup u Bruxellesu nova je etapa prije sjednice Europskog vijeća u Helsinkiju na kojoj će se utvrditi raspored koji će Europskoj uniji (EU) pružiti mogućnost da djeluje u regionalnim krizama. U Bruxellesu će se poduzeti koraci u trima pravcima: jačanje uloge visokog predstavnika za vanjsku i sigurnosnu politiku Unije ('g. Pesc'), institucionalni okviri obrambene politike i utvrđivanje europskih vojnih snaga. O prvoj točci, ministri vanjskih poslova petnaestorice najvjerojatnije će se složiti da se 'g. Pesc' - Javier Solana - sljedećega tjedna također imenuje za glavnoga tajnika Zapadnoeuropske unije (WEU), jedine europske organizacije koja je do sada bila ovlaštena za obranu, a uskoro bi se trebala stopiti s EU-om. Ta će odluka imati dva ograničenja. Da bi se svladao otpor zemalja članica WEU-a koje nisu u EU-u, treba naglasiti da to gomilanje dužnosti neće biti konačno. Da se ne bi zastrašile članice EU-a koje nisu u NATO-u, treba reći kako to dvostruko zapovijedanje (Pesc i WEU) vrijedi samo za tzv. zadaće iz Petersberga (svladavanje kriza) i neće se odnositi na članak 5. ugovora WEU-a kojim se predviđa automatska solidarnost između članica u slučaju vanjske prijetnje jednoj od njih. Tradicionalno neutralne zemlje ne žele da EU bude vojni savez. Ta dvostruka dužnost omogućuje g. Solani da kao glavni tajnik WEU-a pribiva sjednici NATO-a koja će se održati u prosincu, dok se ne riješe odnosi između EU-a i Sjevernoatlantskog saveza. Kada je riječ o ustanovama, Francuska je u srpnju iznijela jasne prijedloge o sastavu i radu Odbora za politiku i za sigurnost (COPS) koji je predviđen u zaključcima s Europskog vijeća u Koelnu. U pismu kolegama iz EU-a, Jacques Chirac je predložio da COPS-om predsjeda 'g. Pesc' i da ga čine stalni predstavnici petnaestorice na razini veleposlanika, prema obrascu NATO-ova Vijeća. Te su zamisli naišle na protivljenje nekih partnera: neće li predsjedanje 'g. Pesca' COPS-om umanjiti važnost predsjedateljstva Ministarskog vijeća? Ne trebaju li stalni predstavnici zemalja članica pri europskim organizacijama sjediti također u Odboru za politiku i za sigurnost? Može li se osnovati novi odbor, a da se ne mijenjaju ugovori? Napokon, najvažniji dio na susretu ministara za vanjske poslove i za obranu, trebao bi se ticati vojnih snaga kojima bi raspolagala Europa, kako rasprava ne bi zaglibila u živom pijesku ustanova. Prema lordu Robertsonu koji je kao britanski ministar obrane sudjelovao u toj politici prije nego je imenovan glavnim tajnikom NATO-a, 'na područje pogođeno krizom ne možemo poslati shemu radnih mjesta s imenima njihovih izvršitelja, koliko god lijepa bila.' Francuski dužnosnici dolaze u Bruxelles s dosta jasnim zamislima o tome što treba učiniti na tom području. Kada je riječ o onome što stručnjaci zovu 'vojnim pomagalima pri odlučivanju', Francuska uz Odbor za politiku i za sigurnost predlaže osnutak europskog vojnog odbora u koji bi ulazili predstavnici petnaest stožernih zapovjednika, osnutak europskog stožera i skupine za planiranje koja će biti kadra da načini sintezu podataka, istraži prilike i predloži način djelovanja. (...) Na dulji rok, Europljani bi trebali povećati svoje snage za raspoređivanje i mogućnosti zapovijedanja uz osiguranje suradnje između državnih združenih stožera i uz preustroj postojećih europskih stožera, poput Eurocorpsa. Francuska nije sklona da se a priori utvrde europski programi djelovanja koji bi mogli biti ograničavajući, kao ni suviše točne zadaće koje bi pred EU postavile uvjete na polju zajedničke obrane. Da bi se racionalizirala i povećala europska vojna moć, predloženo je da se za obranu utvrde 'mjerila usklađenosti' (napose u svezi s proračunom), sukladno mjerilima za zajednički novac. Pojam mjerila zamijenjen je pojmom 'pokazatelja usklađenosti', dijelom zato da se ne bi zbunjivale zemlje koje trebaju sudjelovati u europskoj obrani, a koje, istodobno, smanjuju izdatke za obranu. Ti bi pokazatelji mogli biti koeficijenti kojima se određuje uvježbanost snaga, mogućnost raspoređivanja i opremljenost", piše Daniel Vernet.