NJ 18.XI.SZ: NEMOĆ OESS-A U ISTANBULU

Ratovi NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 18. XI. 1999. Summit samovolje "Bit će to posljednji veliki svjetskopolitički događaj ovoga stoljeća - u Istanbulu će se sastati više od 50 šefova država i vlada povodom summita Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS). Svi su doputovali - od moćnoga Billa Clintona do bolesnog Borisa Jeljcina. Što će tamo raditi? Kao što je već njihov običaj na sve učestalijim prigodama te vrste, očitovat će svoju odlučnost da svijet učine sigurnijim i boljim mjestom za život. Potom će tu odlučnost, poduprtu raspoloživom moći svojih položaja, utisnuti u zaključno priopćenje, Europsku povelju o sigurnosti i sporazum o razoružanju. Naravno, tom prigodom ne smije izostati ni ukazivanje počasti istaknutoj ulozi koju bi OESS trebao preuzeti u političkom krajoliku sljedećeg stoljeća. No, upravo će predstojeći summit ponovno pokazati da OESS jako zaostaje za njihovim zahtjevima i nadama koje su u njega položene. Ta organizacija nesumnjivo raspolaže dojmljivim potencijalom: 54 članice na potezu od dalekog europskog sjevera do središnje Azije; u okviru OESS-a Rusija i Sjedinjene Države nalaze se u često spominjanoj 'istoj kaši'; Istok i Zapad upregnuti su u kola zajedničkog djelovanja. Temelj OESS-a čini uspješna europska politika stišavanja napetosti i razoružanja iz sedamdesetih godina. Preoblikovanje legendarne 'Konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi' (KESS) u čvrst organizacijski oblik OESS-a nakon završetka hladnoga rata trebalo je funkcionirati kao određeni signal. Europa je ubuduće trebala rješavati probleme interno, 'u zajedničkoj kući'. Toliko o golemu potencijalu - prijeđimo sada na praksu silovitih promašaja. Kad bi negdje u Europi planuo požar, u akciju gašenja redovito je kretao i OESS. Ovog su pak desetljeća požari bili česta pojava - ponajprije na Balkanu i na području propaloga Sovjetskog Saveza. OESS je pregovarao u Čečeniji, bio nazočan u Gruziji, raspisivao je izbore u Bosni i na kraju krenuo u akciju uspostave mira na Kosovu. Ni na jednom od tih područja nema tragova trajnih uspjeha. U prvom je redu misija na Kosovu, koja je trebala biti privremeni vrhunac i istodobno vatreno krštenje za buduće zadaće, prerasla u pravu katastrofu: OESS je u listopadu 1998. trebao u krizno područje poslati 2000 promatrača radi operacije zaštite mira. Na kraju OESS nije uspio prikupiti čak ni dovoljno ljudi, a oni koji su već bili angažirani na Kosovu činili su se preopterećenima bilježenjem srpskih strahota. OESS se vjerojatno neće tako brzo oporaviti od toga promašaja. Misija na Kosovu ogledni je primjer koji potvrđuje tezu da nitko istinski ne polaže nade u OESS pri izradi projekata europske sigurnosne arhitekture. Kada je situacija na Kosovu postala ozbiljna, OESS se povukao kroz stražnja vrata. Na scenu su stupili akteri koji danas stvarno kreiraju svjetsku politiku. Prvo je NATO poslao u rat svoje borbene zrakoplove, a potom je mirovno rješenje usmjeravalo tijelo čija je jedina legitimacija bila moć novca. Naime, tu zadaću, koja bi u političkoj teoriji zapravo bila namijenjena Ujedinjenim narodima ili njihovoj mlađoj europskoj sestri OESS-u, preuzela je skupina G-8, udruženje velikih industrijskih država plus Rusija. Na istanbulskom summitu činjenična nemoć i beznačajnost OESS-a očitovat će se u dominantnom pitanju Čečenije. Svojim državnim terorom na Kavkazu članica OESS-a Rusija jasno krši duh i slovo OESS-ovih pravila. Predsjedniku Jeljcinu bit će usmjereni odgovarajući prijekori, ali u nacrtu zaključnog priopćenja, koje mora biti doneseno konsenzusom, glavna tema bit će razmotrena tek u točki 23. Nitko ne smije očekivati praktične posljedice tog poteza. Ipak, diplomati su razmijenili mišljenja i ponovno su se vidjeli. Do sljedećeg summita - na drugom mjestu, u drugom stoljeću, ali sa sličnim problemima", ističe na kraju komentara Peter Muench.