NJ 8.XI.WELT:REALPOLITIKA VIŠE NIJE UZOR

Ratovi NJEMAČKA DIE WELT 8. XI. 1999. Gorka stvarnost za OESS "Posljednja faza političkih pregovora o novom Sporazumu o konvencionalnim oružanim snagama u Europi poklopila se potkraj ožujka ove godine s NATO-ovom operacijom na Kosovu. Unatoč tome, ruski generali nisu zapriječili bečki proces u okviru europske sigurnosne organizacije OESS. Zapad je bio iskreno zahvalan Moskvi za takvo 'profesionalno ponašanje'. Za iskrzanim stolom za razgovore o razoružanju u bečkom Hofburgu, gdje su nakon pada stare savezničke strukture godinama prevrtane hrpe papira radi utvrđivanja novog ustrojstva oružanih sustava, nitko nije želio zbog jednog balkanskog rata odbaciti sporazum o konvencionalnim oružanim snagama. Točno šest mjeseci kasnije ruski pohod na Kavkazu zasjenjuje sastanak na vrhu OESS-a, zakazan u Istanbulu. Hoće li sljedećega tjedna biti potpisan novi sporazum o konvencionalnim oružanim snagama u Europi ili ne? Svi su zainteresirani za uspjeh summita. Strašno je to što se zbiva u Čečeniji, ali razoružanje je dugoročan projekt, glasi temeljni stav bečkih OESS-diplomata - iako se Rusija svojim ratom ruga pravilima OESS-a. U svakom slučaju, Rusija na Kavkazu postupa suprotno Povelji o sigurnosti koja predviđa snažnu ulogu OESS-a u rješavanju sukoba i također bi trebala biti blagoslovljena u Istanbulu. Ruski premijer Putin dopušta OESS-u tek humanitarnu ulogu u Čečeniji. Tek nakon što ruska vojska uspostavi 'red i mir' u buntovnoj republici, OESS će moći preuzeti političku ulogu, napomenuoje Putin. Što bi tada trebala biti zadaća te međunarodne organizacije - prebrojavanje leševa? Čini se da se ponovno širi cinizam stare i uvijek djelotvorne 'realpolitike'. Rusija je veličina koja Europi još jako otežava stvari. Prekretnička intervencija u ime čovječnosti, izvedena u slučaju Kosova, gotovo blijedi u usporedbi s ambivalentnom pasivnošću u slučaju čečenske katastrofe. Ljudska prava kao leitmotiv vanjske politike jednostavno su nerješiva dilema. Odbijanje ugrožavanja procesa razoružanja zbog Kavkaza moglo bi promijeniti naglaske u europskoj politici. 'Suverena' praksa Metternicha i Bismarcka ne može danas biti uzor. Čak i vlade poput američke znaju da su uz nacionalne interese uvijek važna i načela. Pogledamo li ovih dana što se događa u OESS-u, mogli bismo posumnjati u smislenost i političku snagu nadnacionalnih tijela. Riječ je o tigrovima od papira u okviru složenog međunarodnog poretka koji već deset godina traga za novim strukturama i putovima", zaključuje Karin Kneissl.