NJ 16. XI. SZ:VOJNA SASTAVNICA EU

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 16. XI. 1999. EU se igra u pješčaniku "Pet mjeseci nakon završetka rata na Kosovu, u Europskoj uniji počela je grozničava izrada planova o budućim obrisima europske sigurnosne i obrambene politike. Prerasta li gospodarski div u vojnu supersilu? U najmanju ruku među članicama je prevladala spoznaja da Europljani moraju preuzeti veću odgovornost za mir i sigurnost pred vlastitim vratima. Osim toga, američka vlada neprekidno je opominjala da raspodjela tereta mora biti pravedna. Doduše, između brojnih skiciranih ambicioznih planova i stvarnosti zjapi golem jaz. U ponedjeljak su se prvi put u Bruxellesu sastali ministri vanjskih poslova i ministri obrane članica EU kako bi se savjetovali o europskoj sigurnosnoj politici. Povodom te premijere, britanska i francuska vlada izložile su plan o osnivanju europske interventne postrojbe za rješavanje kriza. Ta postrojba, koja bi trebala biti spremna za operativno djelovanje do kraja 2003., mogla bi obuhvatiti 40 tisuća vojnika. Za razliku od već postojećega njemačko-francuskog korpusa, nije predviđeno stvaranje stalne postrojbe već bi postrojbe trebale biti okupljene od slučaja do slučaja. Dok je britansko-francuska inicijativa i dalje predmet konzultacija, ministri su se složili o jednoj važnoj kadrovskoj odluci: povjerenik EU za vanjsku i sigurnosnu politiku Javier Solana trebao bi postati i glavnim tajnikom WEU, europskog obrambenog saveza - ako ovaj prihvati taj prijedlog. Stvaranje europske obrambene politike prerasta u pravi pothvat koji će vjerojatno biti daleko teže izvesti nego što je bio slučaj s osnivanjem monetarne unije. Bitni je problem uključivanje WEU u EU. Doduše, šefovi država i vlada donijeli su odgovarajuću odluku već početkom lipnja na svom sastanku na vrhu u Koelnu. Ipak, upitno je sjedinjavanje interesa. Neutralni partneri poput Austrije, Finske i Švedske imaju određene ograde glede širenja EU u obrambeni savez. Naime, potpuno uključivanje WEU u EU pretpostavlja i preuzimanje obveze pružanja pomoći u slučaju rata. Doduše, članice EU mogle bi se složiti da preuzmu samo određene zadaće WEU - poput, primjerice, zajedničkog sprječavanja sukoba. No, time bi se postavio novi problem: Zapadnoeuropska unija, koja je osnovana 1954. i obuhvaća deset članica EU, nema vlastite oružane snage. Čak i ako u budućnosti postane vojnom rukom EU, Europljani ni u kom slučaju neće biti osposobljeni za vojno djelovanje. Taj bi problem privremeno mogla riješiti netom predložena postrojba za rješavanje kriza. No, u kontekstu smanjenja europskih obrambenih proračuna potpuno je neizvjesno već njezino financiranje. Ministri su se u Bruxellesu konzultirali i o prijedlozima o osnivanju sigurnosnopolitičkog i vojnog odbora u EU. No, takve prijedloge nije moguće ostvariti bez prethodne promjene sporazuma o EU. Osim toga, nije jasno bi li ti odbori bili čisto konzultativna tijela ili bi u slučaju sukoba mogli preuzeti čak i vojne zadaće. 'Izrađuju se brojni lijepi planovi, ali EU će i dalje biti upućen na NATO', smatra jedan diplomat EU" - na kraju članka Andreasa Oldaga.