US 11. VIII. WT SURADNJA NA BALK

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 11. VIII. 1999. Suradnja balkanskih država "(...) Potrebno je četiri sata da se prijeđe iz Kosova u Makedoniju. Samo vozila mirotvoraca prelaze kroz pograničnu konrtolu bez muke. Kosovski Albanci tvrde da na graničnim prijelazima između Albanije i Kosova radi samo po jedan carinski dužnosnik. Kretanje roba i ljudi ostaje trajno zamrznuto", iz Skopja izvješćuje Helle Bering. "Sve to nije slučajno. Makedonija od carine ubire oko 20 posto državnih pristojbi, što nije neobičan postotak za ovo područje. Ovdje je ubiranje poreza prilično hirovito. Jednako je važan 'bakšiš' za podmazivanje dlanova carinskih službenika. Zapinje čak i humanitarna pomoć. Na granici izemđu Kosova i Makedonije, kamioni s građevinskim materijalom za obnovu spaljenih kuća blokirani su, kažu međunarodni djelatnici za pomoć, jer makedonski službenici očekuju svoj dio. U međuvremenu 300.000 do 400.000 ljudi na Kosovu vjerojatno neće imati nikakvog skloništa do listopada, kad stiže oštra balkanska zima. Ta neugodna činjenica zaista nije u skladu s nadama u pozadini Sporazuma o stabilnosti Balkana, koji su prije dva tjedna uz mnogo buke u Sarajevu potpisali Amerikanci i Europljani. Sporazum se stalno pojavljuje u razgovorima, kao čarobna mantra za izvlačenje Balkana iz bijede nakon desetljeća zanemarivanja. Nakon Sporazuma o stabilnosti slijedit će, naravno, članstvo u Europskoj uniji i NATO-u. Bez sumnje, susjedi Srbije i Kosova trpjeli su tijekom vojnih operacija. Ljupčo Georgijevski, premijer Makedonije, troškove svoje zemlje u ratu procjenjuje na 450 milijuna dolara (uključujući smještaj 360.000 kosovskih izbjeglica, savezničko korištenje vojnih baza, izgubljenu trgovinu s najvažnijim trgovinskim partnerom - Srbijom, zajedno sa štetom koju su vozila NATO-a nanijela infrastrukturi, itd.). Za zemlju od 2 milijuna ljudi i godišnjim prihodom 1.000 dolara po glavi stanovnika (barem službeno), to je mnogo. 'Nijedna država nije u ratu sudjelovala više od Makedonije', kaže Georgijevski. 'Dobili smo mnogo krasnih obećanja kad su trajali zračni napadi, no put do njihovih ispunjenja dugačak je.' Makedonija, kaže on, još nije dobila ni cent odštete. Nerealno je, međutim, očekivati da će Sporazum o stabilnosti sam po sebi - svojim obećanjima o ulaganju, pomoći i trgovinskim prednostima - biti dovoljan. Koliko god je poželjno prihvatiti načelo samopredjeljenja za sve nepomirljive etničke skupine na Balkanu, gola je činjenica da oni moraju surađivati žele li se izvući iz siromaštva. Pitanje je na kojoj bi se razini ta suradnja trebala odvijati. Cilj današnje američke politike neosporno je integracija, što je oštar zaokret od potpore Bushove i Clintonove vlade neovisnosti Bosne, Hrvatske i Slovenije. Američki dužnosnici ne ohrabruju neovisnost Kosova i Crne Gore. Kao što jedan dužnosnik američkog veleposlanstva kaže, 'riječ je o tome do koje ćemo mjere Jugoslaviji dopustiti raspad, prije nego što je počnemo opet sastavljati.' Možda, ali možda nije sve na nama. 'Sve su te države premalene', kaže Dieter Falk, čelnik njemačkog ureda za suradnju pri ulaganju i razvoju. 'Kad bi Balkan postao federacija, koja bi uključila Rumunjsku i Bugarsku, imali biste tržište roba i usluga značajne veličine, 50 - 60 milijuna ljudi, što je usporedivo s Njemačkom.' Centar za europske političke studije iznio je na sastanku u Bruxellesu prošlog srpnja prijedlog stvaranja balkanske federacije - 'Sustav poslijeratne jugoistočne Europe'. Prijedlog u glavnim crtama izlaže unutrašnje balkansko područje slobodne trgovine, ulaganja u infrastrukturne veze u regiji, pridruženi dogovor s Europskom unijom o dopuštanju izlaza robe sa sniženom carinom iz Balkana, gospodarstvo s eurom (trenutno ovdje caruje njemačka marka) i brisanje granica umjesto povlačenja novih. Nakon svih strahota u proteklih 10 godina, neće biti lako balkanske države uvjeriti da smanje svoj obrambeni sustav. I neće biti lako uključiti Srbiju, koja očajnički treba novo političko vodstvo, prije nego što se bude kadra priključiti bilo kakvome planu obnove. Ipak, ako te nove zemlje žele opstati kao politički održivi entiteti, nema sumnje da će morati barem gospodarski surađivati. Odvojeno, ne mogu uspjeti."