IT-28.6.CORRIERE-INTELEKTUALCI-INTERVENCIJA

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 28. VI. 1999. Pouka mira "Rat je završen. NATO nije uspio spriječiti protjerivanja i ubijanja kosovskih Albanaca. Ali potvrdio je, protivno očekivanjima mnogih, vlastite izjave, a zračnim je ratom postigao i svoje ciljeve. Povukli su se srpski vojnici i pripadnici paravojnih postrojba, a izbjeglice se vraćaju. Generali, političari i humanitarne organizacije sastavljaju svoje računice. (...) No, što ćemo sa sudionicima intelektualnog rata koji je bjesnio na stranicama novinama? Jesu li već zaboravljena sva stajališta? Zašto je došlo do ove iznenadne šutnje, sada kad je prigoda za suočavanje vlastite ocjene i predviđanja s činjenicama koje su u međuvremenu ustanovljene? Zašto bi intelektualce trebalo poštedjeti provjere njihovih sudova? Zašto bi trebali uživati povlasticu da mogu govoriti što žele, ne podnoseći račun za svoje pogreške? (...) Upada u oči to da oni koji su zločinačkom ocijenili NATO-ovu intervenciju, nisu nijednu riječ potrošili na njezine razloge, masovna protjerivanja i pokolje nad albanskim stanovništvom Kosova. Pobornici teorije globalne medijske manipulacije pokušavali su, u prvom redu, sami sebe uvjeriti, a i javnost, da su izvješća o albanskim izbjeglicama jednostrana ili preuveličana te da slična istjerivanja i ubijanja, naravno u odgovarajućoj mjeri, postoje i kod srpskoga stanovništva. Što pristaše toga gledišta kažu danas, kad postrojbe NATO-a svakodnevno nalaze nove skupne grobnice, a istražitelji međunarodnog suda za ratne zločine govore o 10.000 žrtava? Što kaže Gabriel Garcia Marquez koji nije našao niti jednu riječ za patnje izbjeglica, no cinično je pohvalio svoga starog prijatelja Javiera Solanu za to što je, zajedno s generalom Wesleyem Clarkom, uspio 'otvoriti put trećem svjetskom ratu'? Što kaže Gyorgy Konrad, predsjednik berlinske akademije umjetnosti, koji je smatrao da NATO bombardira Srbe jer se 'naljutio na Miloševića'? Što kaže Peter Handke, koji se uzdigao u branitelja jezika, tvrdeći kako je 'prva žrtva rata jezik', i, kako bi pokazao koji je odgovarajući jezik, optužio NATO da je u Srbiji izazvao novi 'Auschwitz', a bijeg Albanaca pred srpskim eskadronima smrti nazvao 'gužvom na albanskim granicama'? Što ostaje od svih drugih špekulacija 'pacifista' o skrivenim razlozima NATO-a, da je Clinton izazvao spor kako bi 'uspostavio novi svjetski poredak', kako bi 'skrenuo pozornost sa skandala Lewinsky', kako bi 'na koljena bacio euro'? Ne bi li si podržavatelji tih izmišljotina, pred činjenicama koje svakodnevno izbijaju na svjetlo dana trebali postaviti pitanje, nije li im bilo važnije brinuti se za vlastite teorijske konstrukcije nego za sudbinu tisuća Kosovara? Nije li im pri srcu više bilo umirivanje vlastite savjesti, nego mir na Kosovu? Sve to nije potrebno. Pred činjenicama, protivnicima intervencije NATO-a ostaju samo dvije opcije: ili će nastaviti nijekati činjenice, ili će morati objasniti kako priznaju težinu zločina, no da smatraju kako je bolje pustiti ih da se dogode nego ih spriječiti silom. Ta posljednja teza čini mi se utemeljnom. No zasigurno ne može očekivati da na njezinoj strani stoji neki veći moral. Zašto bi onaj tko promatra zločin, prekriženih ruku, ne intervenirajući, zasluživao veće poštovanje od onoga tko ga pokušava spriječiti? Tko ne djeluje ne može pogriješiti, ali zbog toga ne ostaje i bez krivnje(...)", piše Peter Schneider.