IT-16. VI.CORRIERE-SLOBO I RASPAD JUGOSLAVIJE

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 16. VI. 1999. Tako je Slobo u deset godina izgubio zemlje i bogatstva "Slobodanu Miloševiću bilo je dovoljno jedno desetljeće da u komadiće razbije san o velikoj Srbiji, a još manje da pretvori probuđeni nacionalizam jednog naroda u samouništavajući poriv. Čovjek koji je 1989. izgovarao povijesni govor na Kosovom polju, osuvremenjujući domoljubne objave ideologa iz devetnestoga stoljeća, danas je samo suveren koji se klima, gospodar jedne, sve manje države, prema kojoj je međunarodna zajednica neprijateljski raspoložena, a ona je sama gospodarski uništena. Dovoljno je nekoliko brojki za oslikavanje cijeloga problema, počevši od 1989. godine, u kojoj je Slobo imenovan predsjednikom Srbije. Njegov Beograd prijestolnica je federacije, stare Titove Jugoslavije, koja ima 255.000 četvornih kilometara i 23 milijuna stanovnika. Danas, nakon osam godina ratova vođenih u ime svih balkanskih nacionalizama, teritorij na kojemu se vijori zastava Beograda sužen je na 102.000 četvornih kilometara, a nastanjuje ga 10,2 milijuna stanovnika. Ostala je samo mala federacija (Srbija i Crna Gora), pred novim sužavanjem, uz vjerojatno odvajanje spornog bedema: Kosova. Taj militaristički i samoubilački nacionalizam proizveo je i upropaštavanje prihoda. Danas jedan stanovnik Beograda ne uspijeva zaraditi više od tisuću dolara godišnje, dok u Hrvatskoj to iznosi 3.900, a u Sloveniji 3.400 (sic!). Milošević, koji je u međuvremenu postao predsjednikom jugoslavenske 'mini' federacije, za Srbe nije mogao gore obavljati tu dužnost. Svaka akcija režima pretvara se u poraz. Financijska centralizacija postala je jedan od uzroka koji su 1991. nagnali Sloveniju i Hrvatsku na otcjepljenje. Dok je Slovenija napuštena nakon 18 dana rata, odnosi s Hrvatskom ostali su ratoborni sve do gubitka krajine, u koju je hrvatska vojska ušla u kolovozu 1995., prisilivši na seobu 200.000 Srba. Bosanska je bojišnica još bolnija jer Daytonski sporazum 1995. ozakonjuje etničku podjelu regije i prisiljava bosanske Srbe na napuštanje Sarajeva. 'Predaja vlasti' 19. ožujka 1996., samo je prethodila onome što se događa na Kosovu. Srbi u povlačenju pljačkaju i uništavaju kuće, ostavljaju spaljenu zemlju. No, Milošević, njihov duhovni otac, već ih je napustio, brinući se samo za spašavanje svog položaja pred svijetom. Srbija ostaje sama s Crnom Gorom. A i tamo je došlo do polovičnog poraza, jer na posljednjim je izborima 'njegovog' kandidata Bulatovića pretekao disident Đukanović. I na kraju, gubitak nadzora nad Kosovom, matične zemlje velike Srbije. Nacionalizam je srpske snove pretvorio u samrtne noćne more.", piše Maria Grazia Cutuli.