IT-23.VI.LA STAMPA-CLINTON U SLOVENIJI

ITALIJA LA STAMPA 23. VI. 1999. Kraj zapadnjačkih niskosti "Simboličnosti u politici imaju svoju specifičnu težinu. To što je Bill Clinton, čelnik vodeće države pobjedničke koalicije, odlučio zaključiti posljednji balkanski sukob upućujući upozorenje protiv Miloševićeve 'ubilačke vlasti' baš iz Ljubljane, pozivajući Srbe da 'izaberu slovenski put', zapravo je čin koji u sebi nosi više od značenja vrijednog samokritičkog promišljanja za cijeli Zapad. Slovenija, koja je danas praktički pridružena Europskoj uniji, bila je 1991. prva žrtva agresija koje je poticao velikosrpski ekspanzionizam na štetu saveznih republika bivše Jugoslavije. Ona je bila i prva repubilka koja je proglasila neovisnost poslije jednodušnog narodnog referenduma, a i prva koju je kao suverenu državu priznala međunarodna zajednica. Pamtit će se licemjerje i zabrinutost koje je tada izazvalo to legitimno odcjepljenje od nacionalističkog centralizma Beograda. Čak je i tadašnji američki državni tajnik, republikanac James Baker, sklon održavanju srbocentrične Jugoslavije, kritizirao težnju za neovisnost Slovenaca i Hrvata najavljujući da njegova zemlja 'neće pustiti ni jednog američkog psa da pogine u balkanskim sukobima'. Još je Bismarck elegantnije govorio da 'Balkan ne vrijedi kostiju ni jednog pomeranijskog grenadira'. Svojim snažnim ljubljanskim govorom, punim pohvala slovenskoj demokraciji koju je promicao bivši komunist Račan, i punim pokuda za tiraniju koju je Srbima nametnuo komunistički recidivist Milošević, Clinton je konačno okrenuo crnu stranicu zapadnjačkih niskosti, od pada Zida pa nadalje, zbog više ili manje priznatog neprijateljstva spram novih balkanskih suverenih država, spojenog s popustljivošću i kompromisima prema Miloševićevoj Srbiji. Danas je neovisnost, već potpuno učvršćena u Sloveniji i Hrvatskoj, karta na koju igra balkanska politika Sjedinjenih Država, pa će se ona, prema Washingotnu, morati obnoviti i poduprijeti u Bosni, ojačati u Makedoniji, a na kraju proširiti i na Kosovo i Crnu Goru. Srbija, kriva za deset godina rasula i pokolja, gubitkom kosovskog privjeska i crnogorskog satelita, morat će se odreći mita o regionalnoj sili i zateći se vraćena unazad, u okvire države jednoga naroda koji su prethodili ratovima zbog balkanskih osvajanja 1912. i 1913 godine. To će biti politička srž obnovljenoga postjugoslavenskog plana koji će Clinton, nadahnjujući se Berlinskim kongresom iz 1878., nametnuti na budućem kongresu u Sarajevu, predviđenom, uz isključenje Srbije, za srpanj 1999. A Europa? Jogunasta Europa, koja bez Amerike ne bi bila u stanju izvaditi ni jedan kesten iz balkanske pećnice, neće moći učiniti ništa drugo nego prilagoditi se i konačno shvatiti da je veliki utjecaj, bez velike vojske i bez velike diplomacije, osuđen na to da bude obična vika u pustinji. Jednakost s Amerikom ne ide preko eura, a mogla bi ići preko 'drugog stupa' Atlantskog saveza, koji je Europljanima toliko preporučivao Jean Monnet, ali ga nitko nije slušao. Rat na Kosovu po drugi je put od 1989. promijenio geopolitičku kartu kontinenta. Dok skupina G-8 nadomješta sputanu svjetsku vladavinu UN-ova Vijeća sigurnosti, konačno raspadanje Jugoslavije nameće, prije svega Europljanima, potrebu većeg razumijevanja sadašnje nedostatnosti i umjetne čvrstoće njihove neostvarene Unije.", piše Enzo Bettiza.