IT-20.VI.LA STAMPA-OVK I KOSOVO

ITALIJA LA STAMPA 20. VI. 1999. Izbjegnimo upadanje u zamku OVK-a "Velika, politička, strateška i moralna kosovska stupica. Nisu je postavili Rusi svojom ponosnom i istodobno patetičnom utrkom, kako bi prvi stigli u Prištinu, pobijedivši, što se tiče brzine, NATO- ove vojnike, nego gerilci OVK-a, koji se spuštaju s planina i zauzimaju sela i gradove te pucaju na Srbe u bijegu, a čini se i da ih muči pitanje trebaju li oponašati Srbe u nečasnim načinima uvjeravanja. Naravno, nakon čelične šake koju je Beograd uporabio nad albanskim stanovništvom, dok se otkrivaju okrutnosti skupnih grobnica i soba za mučenje, teško je uvjeravati u potrebu dobronamjernog odnosa te tražiti od žrtava velikodušnost i plemenitost. Naravno, nakon što su ih svjesno naoružavali, teško je uvjeriti pobunjenike da se vrate redu i da prihvate pravila onih koji su uistinu dobili rat (da je sve ovisilo samo o OVK-u, srpske bi se postrojbe i dalje slobodno kretale sve do granica s Albanijom). Ali rat protiv Srbije, poduzet radi utvrđenih humanitarnih razloga, bit će dobiven samo ako se na Kosovu ne dogodi isto takvo, makar i umanjeno, etničko čišćenje na štetu Srba, i ako zakon osvete ne budu provodili albanski gerilci, njihove frakcije i klanovi bez nadzora. (...) No, mimo svetih načela, osveta nad Srbima koja ne štedi simbole njihove kulture i njihovo radikalno iskorjenjivanje mogu imati izravne posljedice nad kojima bi se trebali zamisliti i zagovornici realpolitike. A one se odnose na Srbiju, na mogućnost njezina postizanja demokratskog oporavka i usklađivanja s Europom. Jedan od neriješenih čvorova rata, problem svih problema, zapravo je Miloševićev ostanak na vlasti. Sada, kad su prvi put u Beogradu javno izgovorene oštre pritužbe na režim, istupila je Srpska pravoslavna crkva tražeći od tiranina odlazak s vlasti za dobro zemlje. Kako bi naglasio svoje neslaganje, patrijarh Pavle povukao se u Peć, na Kosovu, u kolijevku srpske vjere i nacije, kako bi bi bio blizu sunarodnjaka u opasnosti i uvjerio ih da ostanu. (...) Bilo bi neoprostivo kad bi NATO-ove članice podcijenile taj potez i pustile borce OVK-a da uništavaju svetišta koja pravoslavni svećenici stoljećima čuvaju. To donosi opasnost od zatvaranja prvih pukotina u Miloševićevom režimu i još jednog okupljanja ateista i vjernika oko njega. Treba se nadati da će diplomati i generali prestati s odugovlačenjem. Neka brzo razoružaju gerilce, prije no što se stanjem više neće moći upravljati. Sudbina Kosova zahtijeva dugu stanku za promišljanje. U miru, prihvaćenom ili nametnutom, bilo kakvome miru.", piše Lorenzo Mondo.