VOA-RAZGOVOR: VLADIMIR PRIMORAC O SLUČAJU ŠAKIĆ-20-6

GLAS AMERIKE - VOA 20. VI. 1999. Razgovor: Vladimir Primorac "'Desnica u Hrvatskoj sve je žešća i sve arogantnija. Onima koji misle da je ova tvrdnja pretjerivanje, odgovaram da je u našim prilikama pretjerivanje alarm za opasnost', izjavio je u razgovoru za 'Glas Amerike' Vladimir Primorac, službeni promatrač Hrvatskog pravnog centra u procesu protiv bivšega zapovjednika ustaškog logora Jasenovac Dinka Šakića. S nekadašnjim sucem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poznatog po napuštanju sudske prakse 1972. godine, kad je odbio suditi u političkim procesima, razgovarala je Linda Miliša. Dokazni postupak u procesu protiv posljednjeg živućeg zapovjednika jednog koncentracijskog logora je završen. Dinko Šakić će 24. lipnja iznijeti svoju obranu. Zapovjednika balkanskog Auschwitza, koji je logorom zapovijedao devet mjeseci 1944. godine, optužnica tereti za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i smrt više od 2000 ljudi. Koliko je Židova, Srba, Roma i Hrvata antifašista ubijeno u Jasenovcu od 1941. do 1945. nikad nije točno utvrđeno. Srbi, kojih je najviše stradalo, tvrde da je ubijeno 700 000 ljudi, hrvatski predsjednik drži da ih je ubijeno 60 000, a američko pravosuđe vjeruje da je ubijeno 120 000 ljudi. Komentirajući proces koji se protiv Šakića vodi na zagrebačkome Županijskom sudu, Vladimir Primorac kaže da čitavo zlo procesa počinje od, pravno i tehnički gledano, loše optužnice, kojom se već u prvoj rečenici implicira povijesna poluistina tvrdnjom da su nacistički ratni zakoni provođeni protiv političkih protivnika Nezavisne Države Hrvatske. S time se, drži Primorac, zapravo kaže da su Židovi, Srbi, Romi i Hrvati bili politički protivnici Nezavisne Države Hrvatske, države koja se, da bi zaživjela, protiv njih morala boriti. To ne stoji, kaže Primorac, jer su samo Hrvati antifašisti u logor odvođeni kao protivnici režima. 'Prema tome, oni su bili ti protivnici, a sada je optužnica sve zatočenike pretvorila u protivnike režima. I to je najveća tragedija od svega ovoga. Jer, u optužnici to jasno i glasno piše - da su oni, na osnovi rasnih zakona, punili logore ljudima, ali kao ljude koji su bili protivnici režima. To je baš ono što su ustaše govorili, a sada govore i neoustaše'. Apsurdno je, kaže, u optužnici inzistirati na postojanju rasnih zakona i zakonskih odredaba po kojima su ljudi u logor odvođeni zbog političkih uvjerenja, jer su rasni zakoni donošeni protiv određenih naroda, vjera i rasa, a tužitelj je baš s tako apsurdnom pravnom kvalifikacijom započeo optužnicu. Kakvi su motivi takve pravne kvalifikacije, i imaju li veze s tužiteljevim izvorom svjedoka, od kojih je tek sedam Židova, dva Srbina, nijedan Rom, dok su ostali bili Hrvati. Ja bih to htio znati. Tužitelj se trudio dokazati upravo to da su u Jasenovcu završavali protivnici režima, a oni koji prate proces stječu dojam da je zaista tako i bilo', kaže gospodin Primorac, prema čijem mišljenju bi se Šakiću, osim za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, trebalo suditi i za kazneno djelo genocida. Prema hrvatskom zakonodavstvu, oba su kaznena djela jednako teška i za oba se može dobiti do 20 godina zatvora. Genocid je pravno obilježje za ono što se događalo u Jasenovcu, kad je riječ o osobama koje su tamo završavale zbog pripadnosti određenoj vjeri ili naciji. Prema optužnici, ljudi su u logoru završavali zbog političkog protivljenja Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, a ne zbog toga što su bili određene vjere, rase ili naroda, kaže Primorac. 'Prema tome, ovdje je bila druga ideja, druga namjera. Nije u pitanju je li to stroži ili blaži zakon, nego drukčije viđenje samog događanja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, odnosno drukčije viđenje onoga što se dogodilo u Jasenovcu. Ja to tako tumačim i, osim toga, ja ne znam kakvi su njihovi motivi. Vjerojatno politički, jer su htjeli dokazati da, eto, u toj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj nije bilo onoga što svijet misli o Hrvatima. Kao da to s Hrvatima ima kakve veze. To je šaka zločinaca koja je upravljala tom paradržavom i koja je imala koncentracijske logore'. Hrvatska je preko slučaja Šakić imala priliku da sudskim putem, a ne samo povijesno, shvati da je u Jasenovcu počinjen zločin genocida i da je NDH bila genocidna država, a ovako će ispasti da je počinjen zločin protiv civilnog stanovništva i to u nekoliko slučajeva, odnosno da je Nezavisna Država Hrvatska bila država koja se, nastojeći zaživjeti, obračunavala s političkim neistomišljenicima, kaže Primorac: 'Optužnica u ovakvim političkim uvjetima nije mogla biti drukčija. Ona je apsolutno uvjetovana prilikama u Hrvatskoj, jer Hrvatska dopušta divljanje neoustaša. Oni su postali već u toj mjeri opasni da nasrću i fizički na ljude'. Podsjećajući kako je prije dolaska na vlast sadašnja politika imala bliske kontakte s ustaškom emigracijom, Primorac kaže kako je u toj političkoj klimi tolerirana desna ideja s profašističkom ikonografijom, ustaškim obilježjima, crnim košuljama, Pavelićevim slikama u nekim političkim strankama, napadom desničara na građane na Trgu žrtava fašizma, hodnjom Đapićevih crnokošuljaša na riječkome korzu ili emisijom na lokalnoj televiziji u kojoj desničar Schwartz govori stvari zbog kojih bi u svakoj drugoj državi završio u zatvoru. Takvi su događaji posljedica HDZ-ovog toleriranja desnih ideja i Tuđmanove fiksne ideje o svehrvatskoj pomirbi. Ovo što se događa u Hrvatskoj svijet ne podnosi jer je to druga civilizacijska razina i zato što nitko ne želi imati posla s totalitarnim režimima, dodajući kako pritom svijet razaznaje stvarno od prigodničarskog podsjećanja na hrvatsku antifašističku tradiciju. Pritom dodaje da se, nakon što je iz Krivičnog zakona izbačeno kazneno djelo širenja nacionalne, vjerske i rasne netrpeljivosti i razdora, oni koji šetaju u crnim košuljama i veličaju ustaštvo ne moraju bojati jer se to što rade ne uklapa u okvire novoga Kaznenog zakona. Sagledavajući slučaj Šakić kroz sve druge slučajeve koji su posljednje vrijeme izazivali skandale u hrvatskome pravosuđu, od oslobađajuće presude 'Pakračkoj skupini' do kaznene prijave protiv bivšeg ministra pravosuđa i bivšeg ravnatelja jedne od krovnih obavještajnih služba, Primorac kaže kako u toj ludosti ima sustavnoga pristupa. S jedne strane, vlast prema Zapadu drži masku demokratske zemlje dok se, na drugoj strani, događaju stvari potpuno strane demokratskom ponašanju, prema kojima se vlast ponaša ambivalentno, kaže Primorac i dodaje kako HDZ i predsjednik države za to imaju interesa: 'Ima interes u prvom redu zato što im je simpatična ta glazba, ti tonovi njima su simpatični. Oni kod njih nailaze na rezonanciju'. Gledajući iz Europe, Hrvatska bi se mogla nazvati neoustaškom državom, što će teško prihvatiti svatko tko voli ovu zemlju i misli da bi trebala počivati na drugačijem sustavu vrijednosti, drži gospodin Primorac, ali dodaje da vlast na pojave neoustaštva ne reagira, a nereagiranje je oblik sudoništva. Na pitanje zašto na takve pojave šuti hrvatska oporba, koja se ni jednom jedinom rečenicom nije izjasnila o slučaju Šakić, Primorac odgovara: 'Oporba se ne želi zamjeriti određenom broju birača. Radi se o čisto političkoj kalkulaciji. Jedno je deklarativno izjašnjavati se protiv fašizma, a 9. je svibnja na Trgu hrvatskih velikana trebalo podmetnuti leđa. I zato nakon svega, kaže Primorac, uopće nije važno koliko će godina zatvora dobiti Dinko Šakić. Nije važno, kaže, jer je propuštena prigoda da se tim sudskim procesom još jednom povijesno utvrdi da je Nezavisna Država Hrvatska bila ne samo nacionalistička, nego krajnje fašistička tvorevina: 'Mi smo to propustili i, naravno, to nije dobro. Prije ili kasnije mi ćemo Hrvati morati proći svoju katarzu, mi ćemo se morati suočiti sa svojom prošlošću. Naprosto će nas svijet na to natjerati, a mi nećemo moći živjeti sa svijetom na ovakav način. A onda će nam to sve biti teže, što vrijeme više prolazi'". (VOA)