US 8. VI. NYT RUSIJA I KOSOVO

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 8. VI. 1999. Cochran i Kosovo "Ne trebate biti Clausewitz (pruski general, pisac i vojni teoretičar, op. prev.) da shvatite što je na posljetku dovelo Slobodana Miloševića za pregovarački stol i zašto je on opet zastao. Odgovor na oba pitanja je Rusija", piše Thomas L. Friedman. "Najbolji način da se shvati presudnost ruske uloge jest prisjetiti se postupka kod razvoda braka: pregovarate o razvodu sa svojom ženom. Ona nema odvjetnika, a vi imate Johnniea Cochrana (vrhunski američki odvjetnik, op. prev.). Svaki put kad vaša žena nešto zatraži, Cochran uskoči da vas zaštiti slovom zakona. Stvari se razvijaju jako dobro, a vi zatražite stanku za ručak. Kad se vratite s ručka shvatite da je Cochran promijenio stranu i da sada djeluje kao odvjetnik vaše žene, slažući se sa svim njezinim zahtjevima. U nevolji ste. Rusija je Johnnie Cochran u ovoj priči. Počela je kao Miloševićev odvjetnik. Ali kad je prošloga mjeseca Boris Jeljcin otpustio premijera Jevgenija Primakova, bila je to presudna prekretnica u ratu. Rusija je prestala zagovarati Miloševića. Spoj ruske promjene smjera i odluke NATO-a da zaista pojača bombardiranje i vrati rat u Srbiju, navela je Miloševića da se dogovori. (...) Nemilosrdni zračni rat bio je nužan za dovođenje kosovske krize do diplomatskoga rješenja, ali nije bio dovoljan. Ruski su manevri također bili presudni. Milošević bi sigurno bio ohrabren da izdrži dulje, da je mislio kako se Rusija još uvijek nalazi na njegovoj strani. Sada Milošević, odgađajući i cjenkajući se, poduzima posljednji pokušaj da vrati Rusiju kao svog odvjetnika - kupujući vrijeme za one snage u Rusiji koje mrze taj dogovor - posebno sljedbenike Gromika (pokojni sovjetski ministar vanjskih poslova 1957. - 1985., op. prev.) u ruskom ministarstvu vanjskih poslova, kao i nacionaliste i komuniste, kako bi se oni učvrstili i priskrbili mu bolje uvjete. To je razlog zbog kojeg je ovdje na kocki i budućnost kosovskog sukoba i budućnost američko-ruskih odnosa. Boris Jeljcin to shvaća. Da, on možda ima jednu nogu u grobu i jednu ruku na boci votke, ali je razlog zbog kojeg je otpustio Primakova i postavio proamerički usmjerenoga Viktora Černomirdina kao svog izaslanika bilo njegovo uvjerenje da ruska budućnost leži u integraciji sa Zapadom i globalnim gospodarstvom. No, Jeljcin je slab i nije jasno može li nametnuti svoju politiku vlastitim pregovaračima iz ruskog ministarstva vanjskih poslova. Sad se u Moskvi odvija prava borba. Doslovno čitava politička klasa današnje Rusije postala je antizapadno i antiamerički usmjerena. Oni su tim putem išli i prije, a Kosovo je ojačalo tu tendenciju. Dominantna škola - sljedbenici Gromika, nacionalisti i komunisti - više su nego sretni da vide kako Sjedinjene Države i NATO tonu u balkansko blato, osobito zato što se NATO upravo proširio. Jeljcinovi sljedbenici su u manjini. To su prozapadni demokratski realisti koji vjeruju da se Rusija ne može izvući iz gliba bez unutarnje reforme i integracije sa Zapadom. Ali oni su u obrambenom stavu. To je razlog zbog kojeg je presudno, sastavi li se ovaj dogovor, da Sjedinjene Države i njezine saveznice u NATO-u ojačaju Jeljcinove sljedbenike. Boris tu neće biti predugo, a nema postojane europske sigurnosti bez srazmjerne suradnje s Rusijom. (...) Ruska suradnja bila je presudna i protiv Iraka i protiv Srbije. Česi, Poljaci i Mađari ne donose nam ništa. A to je razlog zbog kojeg je najbolji način da se ojačaju prozapadni, demokratski realisti u Rusiji ponuditi im nešto što bi bilo važno za rješavanje njihovih unutrašnjih teškoća i što bi pokazalo da se suradnja sa Zapadom isplati. NATO bi na sljedećem summitu skupine osam zemalja trebao objaviti da je proširenje NATO- a sad obustavljeno na neodređeno razdoblje i da je NATO spreman razmotriti, pod pravim uvjetima, prihvaćanje Rusije. NATO bi sada morao učiniti ono što je trebao učiniti prije 10 godina: započeti, korak po korak, graditi put za dovođenje Rusije u Europu. Rusija je u igri, dakle, igrajmo se."