US 8. VI.WP UVODNIK KOSOVO

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 8. VI. 1999. Kvrgava kosovska cesta "Vojska Slobodana Miloševića pokazala je sposobnost da brzo premjesti ljude, kad to želi. Ubojstvima, silovanjem i udarcima kao poticajem, njegovi su vojnici za samo nekoliko dana otjerali stotine tisuća civila iz njihovih domova i s Kosova. Zato sada, ako njegovi generali govore da im treba više vremena za izvlačenje vlastitih vojnika s Kosova, NATO ne treba pokazati suosjećanje. Sve dok se Milošević u potpunosti ne pokori mirovnom dogovoru koji je potpisao, NATO bi trebao pojačavati bombardiranje jugoslavenskih snaga i dalje dovoditi u borbenu gotovost kopnene snage duž kosovskih granica. Nemoguće je biti siguran što je potaknulo najnoviju neposlušnost Jugoslavije. Možda Milošević misli da može dobiti povoljniji dogovor iskorištavanjem neslaganja između OVK-a i NATO-a, između NATO-a i Rusije ili između članica NATO-a. Možda se njegovim generalima, ili nekima od njih, ne sviđa dogovor. (...) Prije nego se povuku, jugoslavenski generali žele biti sigurni da će UN-ovo Vijeće sigurnosti ovlastiti mirovne snage koje će ih zamijeniti, ali i spriječiti da OVK preuzme vlast. Da bi takva rezolucija prošla, i Rusija i Kina moraju na to pristati. Stoga je u redu da Sjedinjene Države nastave razgovarati s Rusima i Kinezima, sa saveznicama NATO-a i s jugoslavenskim generalima ako imaju što za reći. Ništa nema lošega ni u vođenju diplomacije pri UN-u: ako Vijeće sigurnosti odobri spasilačku operaciju NATO-a, utoliko bolje. No, kod određenih načela nema ustupaka. Međunarodne mirovne snage moraju imati NATO u svojoj srži i generale NATO-a u svom zapovjedništvu - ne dužnosnika UN-a, Europske unije ili OESS-a. Jugoslavenske se snage moraju povući brzo - sve jugoslavenske snage - i NATO mora učiniti što god može kako te snage ne bi provodile zločine pri povlačenju. Ti uvjeti nemaju samo moralnu težinu u svjetlu ratnih zločina koje su počinili Milošević i njegovi vojnici. Oni su također, s praktične strane, minimum koji će kosovske prognanike uvjeriti da se vrate kućama. Dok se ne postigne dogovor o tim uvjetima, Sjedinjene Države i njezine saveznice moraju održati strategiju koja ih je dovela tako blizu toga da je prevladaju. Ključni čimbenici te strategije su bombardiranje NATO-a, jedinstvo NATO-a, pritisak OVK-a i prijetnja savezničkom kopnenom akcijom", završava uvodničar lista.