ES 24. V. EL PAIS ZAPAD I RAT

ŠPANJOLSKA EL PAIS 24. V. 1999. Grmljavina Sun Tsua "Utrka prema završetku rata, koji neki nazivaju mirom, ubrzala se, ali je pokazala i veliki umor Zapada. Već je i Sun Tsu upozoravao, prije 25 stoljeća, da 'je rat vrlo ozbiljna stvar' i da 'se moramo plašiti ljudi koji se u rat upuštaju bez pravoga razmišljanja'. Kad je riječ o završavanju ovoga rata na Kosovu, moramo se zapitati jesu li zapadne demokratske države spremne na rat, ako ništa drugo, barem na ovu vrstu rata, posebno ako uzmemo u obzir brzinu kojom bacaju rukavice u lice. Bombardiranja nisu donijela očekivane plodove ili ih barem nisu donijela u relativno kratkome roku. Osim toga, NATO se u tu pustolovinu upustio s nejasnim ciljevima. Prije samo nekoliko tjedana Clinton je govorio da bi zračni udari mogli trajati nekoliko tjedana, a kako vrijeme prolazi, Clinton mijenja sadržaj svojih govora. On i ostali vođe nisu kadri stvoriti nekakvu suvislu strategiju, strašno im se žuri da okrenu novu stranicu, a već se pojavljuju i neke pukotine u NATO-vu jedinstvu. U takvoj situaciji, s perspektivom dolaska zime koja će zateći stotine tisuća prognanika, vrijeme je protiv NATO-a i radi za Miloševića, a on i dalje ima političku inicijativu i još može procjenjivati odgovara li mu mir. Ali postoje još neki čimbenici koji objašnjavaju taj umor i želju za završetkom rata koji Zapad nije želio već od prvoga trenutka: strah od vlastitih i neprijateljevih gubitaka, pružajući na taj način stratešku prednost Miloševiću. Zapadni saveznici, posebno SAD, polazeći od tvrdnje da NATO 'ne može izgubiti', dopustili su da ih zaslijepi tehnološka nadmoć i priče da je moguće voditi postmoderni rat, 'politički ispravan rat', kako ga neki nazivaju. Možda je to i pozitivan pomak u našoj strašnoj europskoj povijesti ovoga stoljeća. Ali moramo znati što je sve u igri. Tu su naravno i ograničenja medijskih društava, jer mediji su dobrim dijelom, ovom prigodom ali i u nekim drugim slučajevima, poticali početak intervencije. Naše zapadne demokratske države više se ne ravnaju po mišljenju javnosti (koje je jako važno, što se dobro moglo vidjeti i s američkim ratovanjem u Vijetnamu), nego prema navodnom medijskom provjeravanju anketama, pa čak i običnim pretpostavkama nekih dužnosnika kako bi javnost mogla reagirati u tim anketama ispitivanja javnog mišljenja. U tom smislu, jedan od najvažnijih suvremenih političkih mislilaca, Robert Dahl, nedavno je izjavio u madridskom Circulo de debates da razlog za odustajanje od korištenja kopnenih snaga protiv Miloševića nije bio toliko stanje u javnosti, nego 'strah od mogućeg odgovora te javnosti'. Ljudi koji se nazivaju vođama Europe i Amerike plove na tim valovima, umjesto da pokušaju oblikovati javno mišljenje u svojim državama, što bi bilo pravo vodstvo u demokratskim državama koje se temelje na zastupanju građana. Bez toga oblikovanja, Helmut Kohl ne bi spasio plan uvođenja eura, jer njemačka je javnost tada bila protiv uvođenja zajedničke europske valute. Prekosutra, kad se probudimo, i ako budu otkrivene nove masovne grobnice na Kosovu, mogli bismo shvatiti da je to bilo nešto više od daleke noćne more za Zapad, užas za prognanike i za one na koje su padale bombe. Tek tada morat ćemo se suočiti sa stvarnošću, osim ako se ne dogodi to čudo koje NATO čeka, da Milošević padne kao zrela kruška. Ali, kako je napisao engleski pjesnik, 'toliko crno nebo ne može se proljepšati bez oluje'. A Sun Tsu je već i prije njega u svojoj 'Vještini ratovanja' napisao da 'je previše kasno za pokrivanje ušiju u trenutku kad se začuje grmljavina'", piše Andres Ortega.