ES-RATOVI- INTERVENCIJE-BOMBARDIRANJA-Politika ES 26.IV.EL PAIS POJAČAVANJE RATA ŠPANJOLSKAEL PAIS26. IV. 1999."Na snazi je strategija pojačavanja sukoba, iako ona djelomice ima i neka druga, asimetrična značenja. Svakoga dana
Atlantski savez najavljuje da će njegovi zračni napadi biti još jači nego prije, a istodobno se povećava i broj ciljeva koji mogu biti gađani. Sada to više nisu samo vojni ciljevi, nego među njima ima sve više gospodarskih, čak i politički važnih ciljeva, od električnih centrala do srpske televizije, kao središta ratne propagande, zatim središta u kojima se donose odluke, te 'neuralgične točke', kako se kaže. To je 'nova vrsta ciljeva', prema riječima Pentagonova glasnogovornika, iako se zadržava početna zamisao održavanja pritiska na Srbe, osobito na vojsku, kako bi i sami vojni časnici obavili pritisak na ostale i dokrajčili ovo stanje.Iako je jasno da je ovo rat, nije ovo 'totalni rat', niti neselektivno bombardiranje kakva su bila bombardiranja Londona i Dresdena u Drugome svjetskom ratu. Nije to ni 'čisti rat', no iako nekih žrtava nije trebalo biti i unatoč tome što o tome nemamo vjerodostojne informacije, čini se da je broj žrtava među srpskim stanovništvom ograničen, osobito ako se uzme u obzir paljbena moć
ŠPANJOLSKA
EL PAIS
26. IV. 1999.
"Na snazi je strategija pojačavanja sukoba, iako ona djelomice ima
i neka druga, asimetrična značenja. Svakoga dana Atlantski savez
najavljuje da će njegovi zračni napadi biti još jači nego prije, a
istodobno se povećava i broj ciljeva koji mogu biti gađani. Sada to
više nisu samo vojni ciljevi, nego među njima ima sve više
gospodarskih, čak i politički važnih ciljeva, od električnih
centrala do srpske televizije, kao središta ratne propagande,
zatim središta u kojima se donose odluke, te 'neuralgične točke',
kako se kaže. To je 'nova vrsta ciljeva', prema riječima
Pentagonova glasnogovornika, iako se zadržava početna zamisao
održavanja pritiska na Srbe, osobito na vojsku, kako bi i sami vojni
časnici obavili pritisak na ostale i dokrajčili ovo stanje.
Iako je jasno da je ovo rat, nije ovo 'totalni rat', niti
neselektivno bombardiranje kakva su bila bombardiranja Londona i
Dresdena u Drugome svjetskom ratu. Nije to ni 'čisti rat', no iako
nekih žrtava nije trebalo biti i unatoč tome što o tome nemamo
vjerodostojne informacije, čini se da je broj žrtava među srpskim
stanovništvom ograničen, osobito ako se uzme u obzir paljbena moć
koja je na djelu. Nadajmo se da strategija pojačavanja rata neće
poništiti tu premisu.
Devetnaestorica vođa država članica NATO-a najavili su u
Washingtonu da će zračni udari biti još jači, a istodobno se nastoji
postići izolacija Srbije. To je znak odlučnosti, a cilj je
izbjegavanje mogućnosti da se sve slomi pred sposobnošću
Miloševićeva režima da se odupre. To je odraz golemoga, iako ne i
potpunoga, savezničkog nadzora nad jugoslavenskim zračnim
prostorom. Ne postoji druga strategija jer na sastanku na vrhu u
Washingtonu pokazalo se, a Milošević će opet zadovoljno trljati
rukama, da ne postoji dogovor o mogućoj kopnenoj operaciji, iako se
može pretpostaviti da će se ona i dalje pripremati. A zračni udari
mogu trajati još dugo.
U svojem klasičnom djelu 'On Escalation' (1965), Hermann Kahn
definirao je pojačavanje rata kao stanje u kojemu 'svaka strana
pojačavanjem svojih snaga i pojačavanjem ratnih napora na neki
način može nešto postići, pod uvjetom da druga strana ne poništi
utjecaj toga pojačanja (ovo naglašava autor)'. A upravo to sada
pokušava Milošević, o čijoj slabosti ili snazi sada počinju stizati
proturječne informacije. Ali on pojačava rat na posve drugi način.
Jednim dijelom nastavlja i pojačava etničko čišćenje, ne samo na
Kosovu, kako bi kasnije možda pregovarao o polupraznom teritoriju
ili o teritoriju na koji će dovesti nešto Srba, nego i u Crnoj Gori.
I tako se nastavlja pojačavanje rata koje za sobom povlači
teritorijalno proširivanje sukoba. Ne napadajući Mađarsku
(članica NATO-a) i neke države toga područja, Srbi izvode male
upade u neke druge države toga područja, a Milošević posebno rabi
destabilizirajuće djelovanje prognanika, uz ostala sredstva za
povećavanje pritiska. I dok Bosna i dalje može biti sljedeća žrtva,
Milošević sada strašno pojačava pritisak na Crnu Goru, drugu
republiku SR Jugoslavije. Osim lijepih riječi i prijetnji o
postavljanju potpune blokade, NATO malo što može učiniti za njezina
predsjednika Đukanovića. A to nas navodi na zaključak da će
Atlantski savez morati raspolagati novim djelotvornim i brojnim
snagama za brzu intervenciju ako želi izvršavati zadatke koje si je
postavio u novom strateškom konceptu.
U svakom slučaju, da bi zračni napadi donijeli rezultate, ako ih
uopće mogu donijeti, potrebno je više vremena, a jednako je i s
traženjem političkog izlaza, budući da je sada zaista smiješno
govoriti o 'miroljubivu' načinu rješavanja ovoga rata. Prividno
savezničko jedinstvo prikriva podzemnu raspru među saveznicima o
glavnim problemima ovih pregovora, unatoč pronalaženju nekih
rješenja na sastanku na vrhu u Washingtonu. Neki traže, a tražit će
još dosta sljedećih nekoliko dana, način za zaustavljanje rata
pregovorima, iako to znači da ćemo još dugo imati još 'mnogo
Miloševića'. SAD i Velika Britanija, države koje upravljaju ovim
ratom, za sada odbijaju bilo kakvu vrstu dogovora koji bi se mogao
protumačiti kao sklapanje sporazuma s Miloševićem. I to je dio
pojačavanja rata. U Washingtonu je podignuta svota u ulogu", piše
Andres Ortega.