ES 18. V. EL PAIS MEĐUNARODNA ZAJEDNICA

ŠPANJOLSKA EL PAIS 18. V. 1999. Koja međunarodna zajednica? "Beskrajni paradoksi obilježavaju put prema ratu u kojemu se sada nalazimo. Prvi je paradoks to što je taj rat trebao završiti već prije nekoliko tjedana. Njegovo nastavljanje, unatoč prvotnim predviđanjima da će to biti brza intervencija koja će zaustaviti Miloševićeva barbarstva, već uzrokuje ne samo neželjene smrti nedužnih, nego i velike pogrješke čije bi se posljedice mogle osjećati i daleko od Balkana. Najgora od njih, do sada, jest bombardiranje kineskoga veleposlanstva u Beogradu. A dogodilo se u trenutku kad Kina i Rusija (dvije stalne članice UN-ova Vijeća sigurnosti koje se protive NATO-ovoj akciji) pokušavaju učvrstiti veliki strateški savez političko-gospodarske prirode. Nakon što su prevladale ideološke sukobe, svađe oko granice i vojna sukobljavanja, Rusija i Kina započele su 1991. veliko približavanje, a ono je imalo dvije izvanredno važne faze. Prva je , u travnju 1996., obilježena (sa starim Dengom Xiaopingom koji i dalje vuče konce iza kulisa kineskoga sustava) potpisivanjem sporazuma dvaju divova o 'povezivanju na temelju jednakosti, suradnje i uzajamnog povjerenja na pragu XXI. stoljeća'. Poslije Dengove smrti 1997., predsjednici Jeljcin i Jiang Zemin nastavili su to povezivanje, a druga je faza započela u veljači 1999. Na sastanku na vrhu između Jeljcina i kineskog premijera Zhu Rongjia govorilo se o ambicioznim planovima poput izgradnje nuklearne centrale u kineskoj pokrajini Jiangsu i o plinovodu između Sibira i Kine. No, politički planovi jednako su važni kao i gospodarski, a cilj im je stvaranje multipolarnoga svijeta u kojemu će biti otežana hegemonija SAD-a kao jedine supersile, a istodobno se zauzimaju zajednički stavovi u vezi s Čečenijom, Tajvanom i proširivanjem NATO-a. Tako obje države uspijevaju prvi put u povijesti institucionalizirati vezu koja im olakšava dogovaranje na gospodarskom, vojnom i političkom planu. Istina je da bi Jeljcinov odlazak mogao donijeti neke poteškoće, ali ni njegovi nasljednici ne bi smjeli biti manje zainteresirani za suradnju s velikim susjedom. Istina je i to da ruska potpora Kini u vezi s Tajvanom i Tibetom vjerojatno neće biti ništa više od verbalne potpore te da Kina, iako se protivi proširenju NATO-a, nema nikakvog prostora za djelovanje kad je o tome riječ. No, sigurno je i to da su postigli stupanj suradnje koji nikada prije nije postojao, a radi se o teritoriju od 17 milijuna četvornih kilometara s više od 150 milijuna ljudi (Ruska federacija) i teritoriju od 9 milijuna četvornih kilometara s milijardu i 500 tisuća podanika, a to je Kina. Teritoriji i stanovnici koji čine dobar dio čovječanstva i površine Zemlje. Zbog toga ja mislim na to sve više i više kad čujem neke koji stalno u ime 'međunarodne zajednice' opravdavaju neku političku odluku ili ratno djelovanje. Neovisno o tome što je pravedno i ispravno u nekom određenom slučaju i neodgodivom upletanju zbog humanitarnih problema, nama na Zapadu bilo bi pametnije da ne isključujemo, a to je već postala norma, tijela Ujedinjenih naroda, jedinoga pravog, međunarodnog svjetskog foruma, unatoč svim njegovim nedostacima. Mnogima se vjerojatno čini da se ne može probaviti činjenica da nitko u Rusiji ne vjeruje u humanitarne motive NATO-va djelovanja na Kosovu (ima ih koji su uvjereni da će NATO tamo postaviti vojnu bazu), i to da Rusi ne mogu pojmiti činjenicu da Srbi rade to što rade. Nekim drugima vjerojatno je već dosta vječnih sumnja Kineza koji u svemu vide prikrivene namjere stranaca. No, razmišljanje o tome što se dogodilo u četiri tisuće godina kineske povijesti ili o činjenici da je Kina sve donedavno bježala od bilo kakvoga dodira sa svijetom, pomoći će nam da Kineze lakše shvatimo. A osjetljivost ruskih građana na ponašanje Atlantskog saveza bila bi manja da nije bilo tolike žurbe s priključivanjem država koje graniče s Rusijom, te zloguke žurbe koja se može uspoređivati s nepotrebno brzim priznavanjem neovisnosti Hrvatske koje su pokrenuli Njemačka i Vatikan, a zbog koje je na Balkanu nastala takva kaljuža", piše Emilio Menendez del Valle.