US CSM 12.V.SANKCIJE I MIR. NASTOJANJA

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 12. V. 1999. Sankcije i mirovna nastojanja u Jugoslaviji "Nakon ponude Slobodana Miloševića da će povući neke od svojih vojnih postrojba s Kosova i NATO-va slučajnog i nesretnog bombardiranja kineskog veleposlanstva u Beogradu, potreba za alternativama nastavku bombardiranja Jugoslavije sve je veća. Najbolje rješenje bila bi diplomacija i dobro osmišljene sankcije. Odluka Clintonove vlade da Jugoslaviji nametne trgovinske i naftne sankcije nakon početka rata naopak su pristup koji konja stavlja iza kočije. Sankcije su obično zamišljene kao uvod u rat ili alternativa ratu, a ne predomišljaj usred rata koji traje. Sankcije najbolje funkcioniraju kao instrumenti uvjeravanja, a ne kao kazna. Najuspješnije su kad imaju multilateralnu potporu i potporu Vijeća sigurnosti UN-a, a u sadašnjem slučaju nemaju ni jedno ni drugo. Nametanje opsežnih trgovinskih sankcija vjerojatno će pogoršati patnju jugoslavenskog naroda. Sankcije bi mogle još više destabilizirati to područje i povrijediti upravo one zemlje kojima NATO želi pomoći. Crna Gora, Bugarska i Makedonija imaju važne trgovinske odnose sa Srbijom i trpjet će zbog sankcija. Rusija je osudila predloženi embargo na uvoz nafte i pozvala da ga se zanemari. To neće samo oslabiti djelotvornost sankcija nego će zamrsiti ionako loše odnose s Moskvom. Ako Washington nastavi sa svojim prijetnjama da će kontrolirati brodove s teretom namijenjenom Jugoslaviji, mogao bi potaknuti oružani sukob s Rusijom. Čak su i neki od saveznika NATO-a doveli u pitanje legalnost utvrđivanja pomorske blokade bez dopuštenja Vijeća sigurnosti. Ironija je sadašnje politike pogrješno usmjerenih sankcija u tome da su gospodarski pritisci bili djelotvorno primijenjeni u slučaju rata u Bosni. Sankcije UN-a nametnute Jugoslaviji u razdoblju između 1992. i 1995. opisane su u izvješću OESS-a kao 'najvažniji razlog zbog kojega je vlada u Beogradu promijenila svoju politiku i prihvatila mirovni sporazum'. Vojni analitičar Edward Luttwak napisao je da su 'sankcije ublažile ponašanje beogradskoga najmanje blagog čelništva'. Sankcije UN-a primijenjene su ponovno na početku kosovske krize, no nastojanja nisu bila dosljedna. U ožujku 1998., kad su se borbe na Kosovu pojačale, Vijeće sigurnosti Jugoslaviji je nametnulo embargo na uvoz oružja. Kako bilo, nisu provedena nikakva nastojanja koja bi poduprla embargo kao ni budući koraci koji bi povećali pritisak sankcija. Nastojanja u namjeri razvoja vrste opsežnog nadgledanja i jačanja mira, koje su europske zemlje tako djelotvorno primijenile tijekom rata u Bosni, također nisu provedena. Sankcije bi ipak mogle pridonijeti rješenju kosovske krize, i to kao dio diplomatskog ugovora koji je zasnovan na nedavnom sporazumu G-8. Ako Srbija povuče svoje snage s Kosova, NATO bi trebao obustaviti zračne napade i početi primjenjivati mirovni sporazum. Surađujući s UN-om, SAD i njezini partneri trebali bi osmisliti vjerodostojan paket sankcija i poticaja koji bi pomogli ojačati pojmove diplomatskog rješenja. Paket sankcija mogao bi uključivati prijetnju da se krene dalje i od sadašnjeg embarga na uvoz oružja - zabranu zračnog i ostalog prometa, zamrzavanje novčane imovine i blokiranje svih vladinih i transakcija čelništva. Trebala bi biti uključena i prijetnja selektivnim embargom na uvoz nafte i rafiniranih naftnih proizvoda. NATO je pokušao zaustaviti dopremu nafte Jugoslaviji bombardiranjem. Da su ta nastojanja umjesto toga bila usmjerena pomoću multilateralnih sankcija, politički bi učinak na režim bio veći. (...) Mjere poticaja mogle bi uključivati sve veće uklanjanje sankcija, poticanje ulaganja i trgovine, i opsežni program pomoći i rekonstrukcije za uništene jugoslavenske gradove i oštećeno gospodarstvo. Gospodarska pomoć i pomoć u razvoju bili bi uvjetovani srbijanskim pristankom na sadašnji mirovni sporazum. Glavna gospodarska pomoć bila bi potrebna za povratak kosovskih izbjeglica i za osjetljive narode Jugoslavije i susjedne zemlje. Cijena takve pomoći i ponuđenih mjera poticaja bit će golema, no bit će manja od troškova nastavljanja bombardiranja ili kopnenog rata. Cijena mira je svakako manja od cijene rata. Umjesto pojačavanja sukoba, dajmo diplomaciji i gospodarskom državništvu priliku", piše David Cortright, predsjednik Fourth Freedom Forum.