ES 6.IV.ABC UVODNIK O IZBJEGLIČKOJ KRIZI

ŠPANJOLSKA ABC 6. IV. 1999. Nikada više "Europa se suočava s najgorom krizom od 1945., a još je iznenađena i sve obavlja u hodu. Kad se već činilo da je totalitarizam poražen, nakon propasti real-socijalizma, njegovo pretvaranje u tiraniju s nacionalističkim obilježjima na Balkanu naš kontinent danas opet ostavlja na vjetrometini, kao i 1939., kad se u krizi našao i sam naš sustav vrijednosti. Za razliku od onoga što se do sada mislilo, niti se demokracija konačno proširila od Atlantika do Urala, niti svi poštuju ljudski život i ljudsko dostojanstvo, budući da su oni ugroženi mučenjima i genocidom. 'Nikada više', riječi koje je Zapad izgovorio poslije ulaska u Treblinku i Dachau, nalaze se pred izazovom masovnog ubojice koji se odaziva na ime Milošević. Kao i tada, europske države koje to mogu žurno prihvaćaju komadiće naroda kojega komadaju - jučer su to bili Židovi, danas su to kosovski Albanci - a pri tome ulaze u rat čiji je cilj njegova obrana i kojim bi se trebalo pravedno i sigurno riješiti zaplet koji humanitarna pomoć pokušava ublažiti, u ovim prvim trenucima katastrofe. Ali ovoga puta Španjolska izlazi iz svoje stoljetne odvojenosti od kontinentalne politike kako bi sudjelovala u tom zajedničkom naporu, a on mora pasti i na njezina leđa ne samo zbog toga što je Španjolska jedan od važnih europskih čimbenika nego i zbog svoje nesretne sudbine iz prošlosti, kad je i ona sama bila 'izvoznik' izbjeglica. Stvaranje ministarskoga povjerenstva za rješavanje ove krize, pojavljivanje ministra vanjskih poslova i ministra obrane u parlamentu, odluka vlade da otvori granice velikom broju prognanika i obećanje da će se izdvojiti 8 milijarda peseta na zahtjev Europske unije, dio su moralne obveze koja je postala imperativ naše vanjske politike. Iako sve do sada reakcija naše vlade i nije bila baš tako brza koliko se to očekivalo, nema razloga da od ovoga trenutka njezina politika objavljivanja svega što je u vezi s time ne bude jednaka onome što rade britanska ili francuska vlada. Jer, iako je ljudska patnja dovoljno elokventna već sama po sebi, građanstvu i dalje treba objašnjavati razloge za vođenje ovoga bolnog, ali nužnog rata od kojega Zapad, unatoč svojoj neodlučnosti, sada više ne može odustati. Bilo bi zgodno i kad bi se jasno reklo koji je konačni cilj, kako bi ga znao i Beograd. Cilj je povratak kosovskih Albanaca na Kosovo. Odustajanje od toga i od vojnog djelovanja, koje NATO nije više mogao izbjeći zbog represije koja je trajala već i prije same intervencije, bilo bi isto kao da želimo trajno primiti dijasporu koju nam Milošević šalje. U Beogradu moraju znati da, ako europske obitelji sada prihvaćaju žrtve raširenih ruku, to znači da ih namjeravaju i vratiti njihovim kućama u razumnom vremenskom roku. Moralno gledajući, prihvaćanje srpske politike svršenog čina bio bi pravi škandal. Gledano na pragmatični način, to bi bilo samoubojstvo. Ta sramota traje već deset godina, a izazov koji postavlja pred bilo koju civiliziranu državu, a tu je i naša, i dalje je isti: 'Nikad više'" - stoji u uvodniku lista.