IT CORRIERE 28.IV.- PRIMAKOV

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 28. IV. 1999. Primakov: 'NATO griješi, ne zna igrati šah' "Primakova sam prvi put susreo u Kairu 1969. (...) Tada me začudilo njegovo savršeno poznavanje arapskog jezika, naučenog u Moskvi, u Institutu za orijentalne jezike. Pitao sam ga zbog čega je izabrao arapski. 'Zbog filma Bagdadski lopov', odgovorio mi je. 'NATO-va vojna intervencija u Jugoslaviji teška je pogrješka', odmah mi kaže Primakov. 'Tragična pogrješka. Ne želim nikoga posebno označiti. Međutim, uviđam da među vođama NATO-a nema dobrih igrača šaha'. Potom, poluzatvorenih očiju, po svom običaju, pita: 'Glede toga, znate li igrati šah?'. Odgovaram da znam. 'Onda morate znati da prije no što pomaknete nekog pješaka, morate predvidjeti sve moguće protivnikove strategije. A NATO nije predvidio ni srpski otpor, ni stotine tisuća izbjeglica, izbačenih na ceste nakon bombardiranja'. Primakov se još jednom nasmijao: 'Slobodan Milošević slijedi svoju politiku, koja nije i moja. Ja ga ne podupirem, ali znam da neće popustiti. Mogu ustvrditi da se neće predati. NATO bi trebao poslati dvije stotine tisuća vojnika na teren. I ne znači da je to dovoljno. Bio bi to oštar, prvi pravi rat u Europi nakon Drugoga svjetskog rata. I prouzročio bi jako, jako mnogo mrtvih i još više izbjeglica. A da i ne spominjemo destabilizaciju Balkana, i, na kraju, doveo bi do neuspjeha Europe'. Predsjednika vlade pitam zašto Rusija nije kod Miloševića intervenirala u korist kosovskog stanovništva prije napada NATO-a. 'Tko kaže da to nismo učinili? Možda smo mogli učiniti više. Primjerice, neki zajednički pokušaj s NATO-om. Takva vrsta djelovanja bila je predviđena sporazumom koji sam osobno potpisao s Javierom Solanom, glavnim tajnikom NATO-a. Samo što smo bili isključeni s konferencije u Rambouilletu i što nas nitko poslije ništa nije pitao. NATO je napadajući jednu neovisnu državu prkosio pravu. Zapravo je samo UN ovlašten pokrenuti vojnu akciju protiv neke od svojih članica koja ne poštuje povelju te organizacije ili onu o ljudskim pravima'. (...) Rusija, koja se smatra nasljednikom Bizanta i zato odgovornom za pravoslavni svijet, i u ovome je stanju još mogla intervenirati kako bi spasila situaciju sazivanjem konferencije o Balkanu u Moskvi. Kažem mu da bi to gotovo bila i njezina dužnost. Primakov se smiješi: 'Vama je lako predložiti konferenciju u Moskvi. Kad bih ja, predsjednik vlade Ruske Federacije, htio preuzeti vašu ideju, morao bih, ponajprije, znati bi li zemlje NATO-a i one koje graniče s Jugoslavijom bile spremne prihvatiti konferenciju. Zapad je već dovoljno ponizio Rusiju, a da se ja izlažem opasnosti da je još više ponizim. Kod nas postoje izolacionističke snage koje kažu: 'dosta, vratimo se onome što smo nekoć bili'. A ima ih i koji govore: 'ako ne možemo izravno odgovoriti NATO-u, pokrenimo neku simetričnu akciju drugdje'. A što vi savjetujete? 'Ja nastojim demokratizirati ruske ustanove, boriti se protiv korupcije, jamčiti slobodu izražavanja i mišljenja, približiti Rusiju Europi. Sada kod nas sukob na Balkanu opet na površinu vraća stare političke i vjerske podjele, osobito mržnju prema Zapadu. Ako Rusija ponovno postane azijska sila, u opasnost bi došla ravnoteža u svijetu'. Primakov me ustrajno gleda, kao da se želi uvjeriti da sam ga dobro razumio. Potom nastavlja: 'Izgubili smo Sovjetski Savez, danas nikome nećemo dopustiti da uništi Rusiju'. Primakov malo podiže pogled i nastavlja: 'Da, zajedno s europskim čelnicima možemo pronaći rješenje jugoslavenske krize. Pod uvjetom da se dogovaramo oko sporazuma. Umjesto toga američki diplomati koji dolaze kod mene predlažu mi da se stavim u njihov položaj. Mogu pokušati. No i s njihova gledišta, u odnosu na njihove ciljeve, mislim da griješe. U stvari, ako se radi o tome da se ukloni Miloševićev režim, oni ga umjesto toga učvršćuju. Čak su uspjeli u onome u čemu Milošević nije uspio, a to je nestanak bilo kakve političke oporbe u Srbiji. Ako se radi o tome da se zaštiti stanovništvo, da se kosovskim Albancima pruži mogućnost povratka njihovim kućama, mi smo spremni pomoći, pa i vojno, ali u okviru UN- a. Nakon što sam potvrdio sve informacije, mogu vas uvjeriti da, ako se NATO na početku zadovoljio bombardiranjem vojnih ciljeva, sada njegovi napadi uništavaju gospodarstvo prilično siromašne zemlje. Kad vojnici Zapada prijeđu jugoslavensku granicu, otkrit će grobove i mržnju. Zbog čega? S kojim ciljem? Uzaludno tražim logiku ovog napada'", piše Marek Halter.