IT LA REPUBBLICA 23.IV.-HAVEL

ITALIJA LA REPUBBLICA 23. IV. 1999. 'I ja se osjećam Albancem' "U prilog intervenciji NATO-a na Kosovu mislim da postoji jedan element kojega nitko ne može osporiti: zračni napadi, bombe, nisu izazvani nikakvim konkretnim interesom. Odnosno, imaju samo humanitarni karakter; ovdje se radi o načelima, ljudskim pravima kojima je dano prvenstvo u odnosu na državni suverenitet. To čini legitimnim napad na jugoslavensku federaciju i bez mandata UN-a.(...) Ja sam, ako bi netko predložio, uložio bih velike napore u pregovaračkoj ulozi ako bi se otvorili putovi za pregovore. No ne mogu zaboraviti da sam u posljednjim mjesecima prošle godine već predložio neka rješenja krize, koja nisu prihvaćena iz različitih razloga. Sukobi se uvijek moraju na vrijeme predvidjeti i na vrijeme zaustaviti odgovarajućim rješenjima. No u slučaju rata na Kosovu, čini mi se da mogu reći da je zaobiđeno nešto prilično važno: Miloševićev je režim već pokrenuo sukobe protiv Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine. NATO je intervenirao kasno.(...) U biti vjerujem da se Češka Republika, kao članica Saveza, ne može osloboditi svojih dužnosti i obveza. Ne može biti zemlja koja se nada da će joj drugi pomoći, a da sama nije spremna pomoći. Ima ih koji podsjećaju na to da među zemljama NATO-a Češka Republika ima poseban položaj, radi dobrih odnosa koji su nas u prošlosti povezivali s Jugoslavijom. No ovaj je sukob dozrijevao deset godina i svaki je pozorniji promatrač morao znati da će se nešto dogoditi, da će doći do ove eksplozije nasilja. Sada je beskorisno podsjećati da je Jugoslavija bila naš prijatelj, zamjenjujući staru Jugoslaviju s ovom novom. Oni pod nazivom Jugoslavija, podrazumijevaju dalmatinsku obalu, gdje su svi Česi išli na odmor, no riječ je o Hrvatskoj koja je odavno neovisna. Želim podsjetiti da su Dubrovnik, Split, nama draga mjesta, bila bombardirana od gospodina Miloševića. I to nema velike veze s onim kad je Jugoslavija 1968. bila solidarna s nama: je li se tada radilo samo o Srbima? Ne, bili su tu i kosovski Albanci, Hrvati, Slovenci, Makedonci. Pisali su mi glumci kazališta koji deset godina na pozornicu postavljaju moja djela i koji me vole: 'Što smo lošeg učinili da bi bili bombardirani?' pitaju me. Meni, naravno, nisu ništa učinili, no njihov režim, uz pomoć svojih vojnih sastavnica, masakrira njihove sugrađane, jednu veliku skupinu njihovih sugrađana. A to što taj režim radi s Albancima, kao da radi meni. To je to temeljno načelo po kojemu, ako se zlostavlja bilo koja osoba, isto je kao da se to čini nama. To je načelo ljudske solidarnosti koje nadilazi državne i regionalne granice. Ne vjerujem da se danas s Miloševićem može sklopiti mir ili osigurati suživot između svih etnija te regije. Miloševićeve su ruke previše uprljane krvlju da bi mu se moglo vjerovati i griješi onaj tko kaže da bi ovaj rat mogao zakočiti sporo napredovanje demokracije u Srbiji i Crnoj Gori. Zlu se treba suprotstaviti. I ako bi kazali: sačekajmo još deset godina jer će se možda razviti demokracija, bila bi to samo izlika, lukav izgovor", piše Vaclav Havel.