IT REPUBBLIKA 27.IV.MOTIVI INTERVENCIJE

ITALIJA LA REPUBBLICA 27. IV. 1999. Mnoga pitanja, jedna jednostavna istina "Kad se Harold MacMillan, dugogodišnji predsjednik engleske vlade, već povukao iz aktivnog života, jedan ga je mladić upitao što je više od bilo kojega drugog političkog čimbenika utjecalo na njegovu politiku. 'Evenst, my dear boy, events', kazao mu je bez oklijevanja. Događaji, mladiću moj, događaji: mi vjerujemo da su odluke političara konačni trenutak složenih strateških nacrta, koji bi bili kruna velikih projekata, a one su često određene samo onime što se dogodilo dan ranije. Ovih dana opet mislim na tadašnji jezgroviti Macmillanov odgovor, dok se svi pitaju što su bile pobude za NATO-ovu intervenciju u Srbiji, i nude domišljata objašnjenja. Humanitarni razlozi, kaže se? Možda, a neki to i vjeruju, ali drugi to objašnjenje prezirno odbacuju, primjećujući da se radi humanitarnih razloga trebalo intervenirati i u mnogim drugim slučajevima, a nije. Potom se kaže da su intervenirale Sjedinjene Države i NATO potaknule na intervenciju, kako bi potvrdile američku prevlast nad Europom. Ili kako bi nanijele udarac euru ili da ponize Rusiju, prijateljicu i srodnicu Srbije. Jedan lijepi članak Roya Medvedeva, kod nas objavljen ovih dana, pokazuje da si Rusi postavljaju ista pitanja te da i oni daju mnoge odgovore. Što je, dakle, odlučilo intervenciju NATO-a? Ako svi traže neku pobudu i nitko je ne nalazi, to je znak da ne postoji točno određena pobuda. Što ne znači da je NATO neodgovorno djelovao, a da nije znao zašto djeluje. No, znači da je intervenciju odlučio, kao što bi rekao Macmillan, niz prethodnih događaja: Miloševićeva samovolja, europski pritisci na Sjedinjene Države da se pozabave problemom, pokušaj američke vlade da urazumi Miloševića, Miloševićev otpor, inat izazvan njegovom tvrdoglavošću i bahatošću, rastuća napetost zbog nemogućnosti postizanja sporazuma i, na kraju, prekid. Macmillanovo pravilo funkcionira češće no što se vjeruje. (...) Events, my dear boy, events... Veliko je iskušenje da se odluke zemaljskih moćnika umetnu u široke i dosljedne nacrte, kakve god, časne ili nečasne. Time se nagrađuju oni koji donose odluke koliko i oni koji ih analiziraju u novinskim člancima, politološkim esejima, knjigama o povijesti. Ali istina je često jednostavnija, a da bi se shvatilo uzrok onoga što se događa, dovoljno je skromno pratiti dnevne kronike", piše Piero Ottone.