IT CORRIERE 13.IV.-TURSKA NA BALKANU

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 13. IV. 1999. Iza humanitarne pomoći povratak Turaka na Balkan "A što ako bi Balkan, nakon rata, postao područje pod zaštitom postmodernog otomanskoga carstva, pod NATO-ovim kišobranom?(...) Nakon što su desetljećima djelovali iza kulisa, izišli su na otvoreno pomoću Trojanskog konja - masa izbjeglica s Kosova. Turska ih je već prihvatila osam tisuća, makar su ih poslije skrenuli u logor Kirklareli, na korak od bugarske granice, iza koje živi velika turska manjina: i na dva koraka od granice s Grčkom, u Trakiji naseljenoj helenskom muslimanskom manjinom. Niti jedna zemlja dosad nije bila toliko velikodušna. Turska je spremna ugostiti još 20.000 izbjeglica. Zrakoplovi Ankare prvi su sletjeli u Skopje kako bi ukrcali očajnike u bijegu iz pakla. To što su to mnogi odbili, jer su radije htjeli ići zrakoplovima prema privlačnijim odredištima, poput Njemačke, Švicarske i Skandinavije, smatrano je marginalnim usputnim izgredom. Na hajući za bojazni brojnih balkanskih zemalja, uznemirenih povratkom bivših okupatora, koji zasad šalju lijekove, pokretne bolnice i tisuće šatora, lukava Turska nije propustila priliku.(...) Bilo je poznato da Turska poduzima svoje spretne korake u regiji, u Bosni kao i u Makeodniji, na Kosovu kao i u Albaniji. No to je prvi put da Ankara na teren izlazi otvoreno u odori NATO-a.(...) Od protjerivanja Ocalana iz Sirije, koja je iznenada postala popustljiva prema pritiscima iz Turske, zapravo je započelo ponovno strateško uređivanje cijele regije, koje bi se od Balkana moglo zaključiti na Bliskom istoku. Nije slučajno da je Demirel u Skopje stigao tek nekoliko minuta nakon bugarskog premijera Ivana Kostova. Sa Sofijom je Ankara nedavno potpisala dva protokola o tehnološkoj, vojnoj i obrazovnoj suradnji. U pozadini svakog rata uvijek se kreću golemi interesi. Ako bi se, preko Kosova, zaključio savez između Turske, Rumunjske, Bugarske i Albanije ubrzali bi se rokovi cementiranja onoga što stručnjaci zovu 'osmi koridor', odnosno najbržeg puta za naftovode koji bi iz središnje Azije, mogli dovoditi plin i naftu u Europu. No taj se koridor spotiče s desetim, koji sa sjevera, preko Srbije, ide do Soluna. Problem je u tome što točka križanja dvaju koridora prolazi upravo preko male Makedonije, koja nije zemlja NATO-a, ali u kojoj se nalazi 12.000 njegovih vojnika, koja ima veliku albansku manjinu, koja je pod invazijom izbjeglica i koja je nepovjerljiva prema Turskoj. Skopje ne želi da se Jugoslavija napada s njegova teritorija, i Turci nastoje makedonskog predsjednika Gligorova uvjeriti da bude fleksibilniji. Već se zna da je Ankara spremna, pa i odmah, poslati kopnene snage, a čelniku makedonskih muslimanskih Albanaca, muftiji Sulejmanu Ređepiju, Demirel je obećao: 'Kad završe bombardiranja, naši će vojnici biti spremni pridonijeti pacifikaciji Kosova'. Uz naklonost velikog brata koji je mislio na sve", piše Antonio Ferrari.