IT REPUBBLICA 25.IV.RUSKO POSREDOVANJE

ITALIJA LA REPUBBLICA 25. IV. 1999. Ne potrošiti rusku kartu Ima nečega u pokretanju ruskog posredništva između Miloševića i zemalja NATO-a čemu se dosad nije dala prava važnost; u posljednjem očajničkom naporu Borisa Jeljcina da nesretno ne zaključi sedam godina tijekom kojih je upravljao Rusijom. Posljednji pokušaj da se spasi ono što se može spasiti od razdoblja u kojemu je došlo do gospodarskog raspada zemlje, ali i do rađanja prvih ruskih demokratskih institucija i, poglavito, između 1992. i 1997., najvećeg ruskog približavanja Zapadu.(...) Premda bolestan i pogođen crnim valom skandala, Jeljcin se održao u protuzapadnoj oluji koja se ovih dana pokrenula u Moskvi. Oluji riječi, jasno; jer i Zjuganov i Žirinosvki odlično znaju da Rusija nije u stanju intervenirati ničim drugim osim riječima u balkanskoj zamci. No ta verbalna ofenziva, da nije bilo Predsjednika da povuče kočnicu, mogla je između Rusije i zapadnog saveza otvoriti možda nepopravljive pukotine.(...) Već i samo radi toga Jeljcinova napora da održi veze koje su se stvorile ovih godina s Europom i Amerikom, Černomirdinova misija zaslužuje da je zapadnjačke vlade vrlo pozorno prate. No ima i drugih stvari. Činjenica je da je nakon mjesec dana bombardiranja ruski pokušaj označio pravu mogućnost za posredovanje među zaraćenim stranama.(...) Mogućnost, nagovještaj za koji si nitko ne može dopustiti luksuz da ga zanemari. Iz najmanje dva razloga. Prvi je što na pozornici danas nema, niti će ga biti sutra, posrednika s povijesnom i političkom karizmom Rusije; i zapravo nije slučajno što glavni tajnik UN-a, u utorak, od Moskve započinje svoje izviđanje o balkanskom ratu. Drugi razlog je taj što ako Milošević namjerava popustiti, bit će mu mnogo zgodnije popustiti pred ruskim 'prijateljem i bratom', pod kišobranom onoga što je ostalo od ruske sile, nego li da popusti pred bilo kojim drugim posrednikom.(...) Druga je stvar, međutim, ako anglo-američko čelništvo saveza cilja na nešto drugo, a osobito da sa scene jednom zauvijek zbaci Slobodana Miloševića. U tom slučaju ne postoje moguća posredovanja. Postoji samo odluka da se ognjem i mačem uništi jugoslavenska federacija. No ako se može dogovoriti nacrt političkog uklanjanja Miloševića, dobro je znati da bi, ako potraje duh otpora srpskoga naroda i izostane državni udar vojnih zapovjedništava, mogao podrazumijevati okupaciju Beograda. Tako bi 'kratko stoljeće' završilo s jednom europskom prijestolnicom okupiranom od pobjedničkih vojski: istim prizorom kojega je vidjelo u svojim najtragičnijim trenucima, i za koji se vjerovalo da se ne može ponoviti", piše Sandro Viola.