IT-krize-diplomati IT CORRIERE 27.IV.-MOGUĆNOST PREGOVORA ITALIJACORRIERE DELLA SERA27. IV. 1999.Još je prerano nadati se miru. No vrijeme je da se o njemu govori"Još je prerano nadati se, ali je vrijeme da se počne razmišljati (to je
ocjena Vittoria Zucconija o NATO-vu skupu na vrhu)i, dakle, ponovno pokrene diplomaciju.(...)Dakle, pregovara se: no kojim argumentima mogu danas raspolagati posrednici među dvjema zaraćenim stranama, kako bi ih uvjerili u korisnost pregovora? Govoreći Slobodanu Miloševiću, oni će moći ponoviti argumente koje je već javno iznio jugoslavenski potpredsjednik Vuk Drašković; prema kojemu srpski narod treba znati da se NATO ne razdvaja, da Rusija neće stupiti u rat zbog Jugoslavije i da je Srbija fizički i politički izolirana. Potpora NATO-u, koju su u Washingtonu izrazile sve balkanske zemlje susjedi Jugoslavije, zainteresirane da budu uključene u regionalni 'Marshalov plan', potvrđuje to izoliranje, koje će se odraziti i na vojnom planu. A ako kopnena intervencija i nije blizu, razmještanje postrojba NATO-a posvuda oko Jugoslavije poprima goleme i prijeteće razmjere.Ta bi slika trebala Miloševića potaknuti da posumnja u svoju
ITALIJA
CORRIERE DELLA SERA
27. IV. 1999.
Još je prerano nadati se miru. No vrijeme je da se o njemu govori
"Još je prerano nadati se, ali je vrijeme da se počne razmišljati
(to je ocjena Vittoria Zucconija o NATO-vu skupu na vrhu)i, dakle,
ponovno pokrene diplomaciju.(...)
Dakle, pregovara se: no kojim argumentima mogu danas raspolagati
posrednici među dvjema zaraćenim stranama, kako bi ih uvjerili u
korisnost pregovora? Govoreći Slobodanu Miloševiću, oni će moći
ponoviti argumente koje je već javno iznio jugoslavenski
potpredsjednik Vuk Drašković; prema kojemu srpski narod treba
znati da se NATO ne razdvaja, da Rusija neće stupiti u rat zbog
Jugoslavije i da je Srbija fizički i politički izolirana. Potpora
NATO-u, koju su u Washingtonu izrazile sve balkanske zemlje susjedi
Jugoslavije, zainteresirane da budu uključene u regionalni
'Marshalov plan', potvrđuje to izoliranje, koje će se odraziti i na
vojnom planu. A ako kopnena intervencija i nije blizu, razmještanje
postrojba NATO-a posvuda oko Jugoslavije poprima goleme i
prijeteće razmjere.
Ta bi slika trebala Miloševića potaknuti da posumnja u svoju
sposobnost 'da se na duže vrijeme odupre NATO-u', s obzirom na
golemu cijenu bombardiranja za njegovu zemlju. Ako je NATO
pogriješio misleći da će nekoliko dana bombardiranja slomiti
Miloševića, ovaj se pak sada treba pitati nije li, sa svoje strane,
pogriješio pretpostavljajući da NATO neće imati jedinstva,
sposobnosti i volje nastaviti s bombardiranjima na dugo
vrijeme.(...)
NATO-u posrednici mogu iznijeti, i nakon skupa na vrhu, valjane
argumente. Istina je da se Savez pokazao jedinstvenijim i
odlučnijim no što se zamišljalo. No činjenica je da bombardiranja
izazivaju nesreće koje slabe potporu intervenciji u narodu. Je li
uistinu zamislivo da će se na neograničeno vrijeme nastaviti
bombardiranjima? Je li NATO siguran da može svoj zračni rat
održavati dulje nego što Milošević, pa i u jednoj očajničkoj
Jugoslaviji, može zadržavati svoj 'niet'? Je li opravdano
vjerovanje u pobjedu koja se može postići samo bombardiranjima? I
bi li kopnena intervencija, o kojoj se zasad ne govori, premda ju se
zapravo nastavlja pripremati, imala siguran ishod?
Kada se sve kaže, može se samo ponoviti da je ako je još prerano
nadati se (a i jest), međutim, došao trenutak za razgovaranje.
Interes Rusije da posreduje, pritiskajući Beograd, izrazito je
jak; i tako se Moskva ponovno uključuje u veliku svjetsku igru, a
osnažuje se Boris Jeljcin. Što se tiče slobodnih pregovarača, oni
mogu nastojati postići, na obje strane, neki koristan 'signal':
primjerice, od Slobodana Miloševića oslobađanje tri američka
pilota ili dopuštenje da Rugova može doći u Rim kod Pape; a od NATO-a
neke stanke u bombardiranjima, primjerice za vrijeme posjeta
Beogradu ovog ili onog posrednika. I treba s najvećom predanošću
pokrenuti nacrt obnove Balkana, koji treba naglasiti izolaciju
Srbije, i nagnati je da razmisli koje su bile i koje jesu cijene
Miloševićeve politike, koja je, osim što je zločinačka, i glupa",
piše Arrigo Levi