ES-RATOVI-BOMBARDIRANJA-INTERVENCIJE-Politika ES 27.IV.EL MUNDO- O KOSOVU ŠPANJOLSKAEL MUNDO27. IV. 1999.Apsurd"Da nemamo iskustva iz Zaljevskoga rata, mogli bismo povjerovati da kad zapadni vođe, od Clintona, Aznara do Blaira, govore
o nastavku bombardiranja Jugoslavije sve dok Milošević ne prihvati NATO-ove uvjete, zapravo rabe običnu sofističu retoriku, ali previše nam je u sjećanju ostao ostanak na vlasti bagdadskoga krvnika da bismo povjerovali da je provoditelj genocida u Beogradu osuđen na uzmak.Ipak, moguće je nešto posve apsurdno: da i poslije tisuća ubijenih kosovskih Albanaca, poslije stotina tisuća prognanih, nakon što je destabilizirao Makedoniju, Albaniju i susjedne države, iskoristio NATO-ov napad kako bi ubrzao svoje uobičajeno etničko čišćenje, iskoristio sve kao ljudske štitove, od civilnog stanovništva do Ibrahima Rugove, nakon što je ubio i onu nekolicinu novinara koji su govorili protiv njegova režima i nakon svega što je učinio i što još vjerojatno namjerava učiniti, bude poštovan kao predsjednik razrušene republike. Apsurdno, ali ne i nemoguće.Dvije su stvari, u skladu sa zdravim razumom, a tu ne govorim o moralnim i političkim razlozima, koje bi se trebale uzeti u obzir
ŠPANJOLSKA
EL MUNDO
27. IV. 1999.
Apsurd
"Da nemamo iskustva iz Zaljevskoga rata, mogli bismo povjerovati da
kad zapadni vođe, od Clintona, Aznara do Blaira, govore o nastavku
bombardiranja Jugoslavije sve dok Milošević ne prihvati NATO-ove
uvjete, zapravo rabe običnu sofističu retoriku, ali previše nam je
u sjećanju ostao ostanak na vlasti bagdadskoga krvnika da bismo
povjerovali da je provoditelj genocida u Beogradu osuđen na uzmak.
Ipak, moguće je nešto posve apsurdno: da i poslije tisuća ubijenih
kosovskih Albanaca, poslije stotina tisuća prognanih, nakon što je
destabilizirao Makedoniju, Albaniju i susjedne države, iskoristio
NATO-ov napad kako bi ubrzao svoje uobičajeno etničko čišćenje,
iskoristio sve kao ljudske štitove, od civilnog stanovništva do
Ibrahima Rugove, nakon što je ubio i onu nekolicinu novinara koji su
govorili protiv njegova režima i nakon svega što je učinio i što još
vjerojatno namjerava učiniti, bude poštovan kao predsjednik
razrušene republike. Apsurdno, ali ne i nemoguće.
Dvije su stvari, u skladu sa zdravim razumom, a tu ne govorim o
moralnim i političkim razlozima, koje bi se trebale uzeti u obzir
prije nego što Miloševića ostavimo živa živcata na svojem mjestu.
Prvi i glavni razlog jest to da svaki put kad se mislilo da je on neka
vrsta Titova nasljednika ili, ako ništa drugo, policijsko jamstvo
da će granice ostati stabilne, pokazalo se upravo suprotno. On
stalno sve destabilizira, i sve dok ga netko ne zaustavi stalno će
pokušavati po svaku cijenu proširiti srpske granice.
Drugo, ne manje važno, jest vrsta režima koji će se nametnuti
Kosovu. Kažem nametnuti, jer nema sumnje da će se tako morati
postupati, u sukobu sa srpskim postrojbama i nadzirući albansku
gerilu, pretvorenu u redovnu vojsku ili, što bi bilo razumnije, u
policiju, poput one u Crnoj Gori. Ni na koji se način ne mogu
prisiliti kosovski Albanci da prihvate srpski suverenitet. To ne bi
bilo lijepo, a ne bi ni bilo moguće.
Kosovo se mora zamišljati kao neovisno, iako možda u konfederaciji
s nekim republikama bivše Jugoslavije. A to zahtijeva i
likvidiranje Miloševićeva ekspanzionističkoga režima. Nije
dovoljno njegovo slabljenje, nego njegovo uklanjanje i suđenje
vođama zbog ratnih zločina. Sve manje od toga bit će gore od
ničega.
Stječe se dojam da zapadni vođe razmišljaju samo o očuvanju svojega
položaja, a Miloševićevo ih postojanje ne zabrinjava u tome planu.
Morali bi shvatiti da čak i ako ništa drugo, onda zbog vlastite
sebičnosti moraju opravdavati plaću koju primaju i koju će i dalje
primati te da zbog toga moraju dokrajčiti režim koji je pravi
aktivni vulkan. Kosovo ne smije biti krvavi izgovor za još neki
odvratan Benettonov plakat", piše Federico Jimenez Losantos.