IT CORRIERE 22.III.TAL. ZAPOVJEDNIK U MAK

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 22. III. 1999. 'Napadi su nekorisni. Sukob bi ostavio strašno naslijeđe' "'Bombardiranja neće riješiti kosovski problem'. 'Rat vođen na Balkanu, na tek nekoliko kilometara od naše kuće, bio bi najgore moguće naslijeđe sljedećem naraštaju'. 'Uporaba sile nikada ne može istisnuti diplomatsko djelovanje'. 'Društvo koje vjeruje da može svoje međunarodne probleme prepustiti vojnom kontingentu, griješi. Koliko god bili brojni i moćni ti vojnici, ono čini veliku pogrješku.' Riječi kao u pacifista. A ne padobranca. Ne od nekoga tko je tijekom misije u Libanonu zavrijedio zlatno odličje za zasluge, i tko je načelnik glavnog stožera Extraction Forcea. Ne od Talijana koji je po činu najviši među NATO-ovim vojnicima koji u Makedoniji čekaju zapovijed da uđu na Kosovo. - Pukovniče Marco Bertolini, vaša razmišljanja ne djeluju vojnički... = Oprostite, nije da bih htio izgubiti posao. No, kad bi neki pekar smatrao da može pobijediti glad u svijetu stalnim pečenjem peciva, što bi pomislili? Da je lud. Potreban je i seljak koji bi uzgojio dovoljno žita i mlinar koji bi iz toga napravio brašno. Vjerojatno i netko tko će donijeti vode. - To znači? = Mi vojnici smo sredstvo. Možemo pomoći, no ne i nadomjestiti diplomatsku akciju. Ni onu političku ili gospodarsku, ili što ja znam... Sve u svemu, onaj cijeli lanac koji prije spomenutom pekaru omogućuje da pravi kruh. - Vjerujete li vi, uistinu, da napadi ne bi bili korisni? = Točno. Ponešto zbog karakteristika terena. Pomalo i stoga što nas tako, nakon Vijetnama, Afganistana i Iraka, uči povijest. Mit o zračnoj sili kao totalnom oružju, upravo je samo mit. - Što bi onda bilo korisno? = Nakon bomba uvijek mora doći vojnik sa svojom puškom u ruci. No pozor: on služi da bi se zauzeo teritorij, a ne da bi donio mir. Kako doći do mira, žao mi je, nije moj posao da znam. - U Makedoniji je već gotovo deset tisuća vojnika NATO-a. Koliko ih je potrebno za 'osvajanje' Kosova? = Trideset tisuća o kojima se govorilo bili su dovoljni za intervenciju uz pristanak obiju strana, u najboljem slučaju da bi se suočilo s ponekom buntovnom postrojbom. Ne sa cijelom jugoslavenskom vojskom. Nitko nam još nije zapovijedio da pripremimo invaziju. I nadam se da nikada i neće." Rrazgovarao: Andrea Nicastro.