IT-krize-diplomati IT LA STAMPA 15.II. - RAMBOUILLET ITALIJALA STAMPA15. II. 1999.No fitilj i dalje gori"U podne slijedeće subote znat ćemo da li se kosovske mine ne treba više plašiti ili hoće li eksplodirati, izazivajući
intervenciju NATO-a i ono što će se nakon toga dogoditi. Za sada fitilj i dalje gori, no vrijeme sagorijevanja je udvostručeno. Nade sporije gore. Moguće je da se u šest dana, vjerojatno u posljednji trenutak, prema pravilima spektakularne diplomacije (postoji i takva), iznađe način da ih se spasi, da se spasi mir.Spektakularna diplomacija bila je dolazak američke državne tajnice Madeleine Albright u francuski dvorac Rambouillet. Tjedan dana konferencija, koju su u suštini sponzorirali Europljani (koji su se nadali da će se revanširati za loše dojmove napravljene za rat u Bosni), gušila se a da nijednom nije uspjela duboko udahnuti. Bila je nužna nazočnost gospođe Albright, najavljena iz Washingtona ne bez fanfara, kako bi došla do daha. I tako se došlo do prvog konkretnog rezultata, postavljanja Srba i Kosovara jedne pred druge, licem u lice. Ne prije no što su saslušali živu riječ supersile (sada osokoljene dovršenjem slučaja Lewinsky) o tome
ITALIJA
LA STAMPA
15. II. 1999.
No fitilj i dalje gori
"U podne slijedeće subote znat ćemo da li se kosovske mine ne treba
više plašiti ili hoće li eksplodirati, izazivajući intervenciju
NATO-a i ono što će se nakon toga dogoditi. Za sada fitilj i dalje
gori, no vrijeme sagorijevanja je udvostručeno. Nade sporije gore.
Moguće je da se u šest dana, vjerojatno u posljednji trenutak, prema
pravilima spektakularne diplomacije (postoji i takva), iznađe
način da ih se spasi, da se spasi mir.
Spektakularna diplomacija bila je dolazak američke državne tajnice
Madeleine Albright u francuski dvorac Rambouillet. Tjedan dana
konferencija, koju su u suštini sponzorirali Europljani (koji su se
nadali da će se revanširati za loše dojmove napravljene za rat u
Bosni), gušila se a da nijednom nije uspjela duboko udahnuti. Bila
je nužna nazočnost gospođe Albright, najavljena iz Washingtona ne
bez fanfara, kako bi došla do daha. I tako se došlo do prvog
konkretnog rezultata, postavljanja Srba i Kosovara jedne pred
druge, licem u lice. Ne prije no što su saslušali živu riječ
supersile (sada osokoljene dovršenjem slučaja Lewinsky) o tome
koje bi bile vojne alternative mirovnom sporazumu. Spektakl, u ovom
slučaju, temeljio se na čvrstom uzorku, usredotočenom na odnose
snaga, uzorku kojega se Europljani još opiru ozbiljno proučiti.
Kad smo to kazali, što nedostaje za sretan završetak? Nedostaje
mnogo: odricanje Kosovara od neovisnosti u zamjenu za jednu
sadržajnu autonomiju, i, još više (možda) srpsko prihvaćanje NATO-
ovih snaga koje bi služile tomu da su sporazumi poštuju. Oba su
uvjeta neizostavna, a drugi je apsolutno nužan kako se ne bi došlo
do nekog krhkog primirja, koje bi bilo pod nadzorom Srba. Srba,
odnosno, njihova uznemirujućeg političkog čelništva. Na
posljetku, tu je na kocki prava budućnost Balkana", piše Aldo
Rizzo.