IT REPUBBLICA 14.II.RAMBOUILLET-SAD-RUSIJA

ITALIJA LA REPUBBLICA 14. II. 1999. Na kosovskoj pozornici još jedan dvoboj SAD-Rusija "Vraća se u stara vremena kada su rat ili mir u biti bili rusko- američki posao. Jedan tjedan pregovora bez odluka prisiljava Europljane da uvide kako Beograd i kosovska gerila neće prepustiti niti jedan centimetar bez poticaja svojih tutora: Moskve za Srbe, Washingtona za gerilce. A poticaj neće doći ako ovih sati Rusi i Amerikanci ne postignu dogovor o Kosovu. Tako će danas susret u Parizu između Madeleine Albright i njezina ruskog kolege ministra Igora Ivanova, preoteti scenu ministrima Europske unije, koji također dolaze u francusku prijestolnicu. Prema pokazateljima, Albrightova i Ivanov će oživiti jedan elektrizirajući duet. State Department danima ponavlja da će ako Srbija ne popusti biti bombardirana. Moskva odgovara preko svoga predsjednika vlade Primakova: 'Ako bude uporabljena sila, bit će to dvadeset puta gore nego u Iraku'. Povici koji nadjačavaju šaputanja Europljana, koji su jako iziritirani ovime što nije bilo u programu. To je trebala biti europska konferencija, dokaz da Europa počinje postojati, imati utjecaj, nametati se. No sada uspjeh ili fijasko velikim dijelom ovise o drugima, od prvih lica starog bipolarnog svijeta koji ne žele ostaviti prostora novim nadama. Američki upad na europsku konferenciju neće biti ni diskretan čemu su se Europljani nadali. On će, naprotiv, biti vidljiv i teatralan.(...) Neuspjeh bi bio predvidljiv kada Rusi ne bi znali da ih Europljani žele pod svaku cijenu uključiti u mirovnu misiju na Kosovu. Radi tisuću gospodarskih i geopolitičkih razloga. No prije svega zato što ruska nazočnost izgleda kao jedino jamstvo protiv rizika da Milošević, kao što je u njegovom stilu, ne organizira zamke i zasjede mirovnoj misiji na Kosovu.(...) Moskva s velikim strahom gleda na perspektivu NATO-a koji bi si pripisao pravo na vojnu ovlast sutra na Kosovu, prekosutra na teritoriju bivšeg sovjetskog imperija, u središnjoj Aziji, na pravcima naftovoda. Sve u svemu, od Atlantika do granica s Kinom, posvuda se podudaraju dva uvjeta: strateški interes Zapada i masovna kršenja ljudskih prava. U ruskoj optici u Rambouilletu se ne govori samo o Kosovu, kako zaustaviti pokolje, zasjede i simetrična etnička čišćenja, već o mnogo većim stvarima. Ako ne o Čečeniji, onda barem o republikama srednje Azije. Neki Europljani razumiju te zabrinutosti, i sami su sumnjičavi spram određenih američkih sjena oko Kosovara. Vojni savjetnici, politički savjetnici, potpora američke diplomacije, odlučujuća su pomoć bez koje kosovarska želja za neovisnošću ne bi nikada došla do Rambouilleta. No kosovski sukob nije izmislio Washington, a američki utjecaj na gerilu je cijena koju Europa plaća za godine mirnog suživota s Miloševićevim lošim djelima. Europa će, dakle, danas biti samo u pozadini. Veliko okupljanje ministara vanjskih poslova Europske unije (Dini za Italiju) bit će uvelike zakriljeno mini skupom na vrhu između Albrightove i Ivanova.(...) Najvažnije pitanje je možebitno slanje mirovnih snaga NATO-a na Kosovo. Rusi su prihvatili o tome raspravljati, ali postavivši mnoge zahtjeve.(...) Kompromis ne bi bio nemoguć, no zapreke su brojne. I nije rečeno da Europljani uistinu žude nositi se s financijskim teretom mirovne misije podložne svakoj promjeni raspoloženja na promjenjivom Balkanu. Kako bilo, tražiti od poreznih obveznika da plate 'porez na Kosovo', čini se, ipak, manje mučnom cijenom od, tko zna kojeg po redu, ponižavajućeg fijaska Europe na Balkanu."