WASH.POST 14. II.- RAMBOUILLLET I NATO

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 14. II. 1999. Prigoda za NATO? "Sjedinjene Države i njihovi glavni europski saveznici dovukli su Srbe i etničke Albance iz bivše Jugoslavije kako bi pomirili njihove strašne razlike. U toj vježbi diplomatskog očaja postoji sjeme prigode, ili razdora, za Atlantski Savez koji se bori kako bi nakon hladnoga rata našao novi identitet.(...) Clintonova državna uprava je na rambouilletsku inicijativu pozitivno odgovorila. Državna tajnica Madeleine Albright prevladala je svoj duboki osobni animozitet spram zajedničkog nazivnika multinacionalne diplomacije kakvu prakticira kontaktna skupina. Pustila je da pregovori krenu naprijed. Ministar obrane William Cohen kazao je Kongresu da će Pentagon odobriti razmatranje da u KFOR uključi dvije do četiri tisuće vojnika SAD-a, ako se pregovorima u Rambouilletu uspije ostvariti politički sporazum. 'Pozdravljamo to što su se Europljani uhvatili u koštac s povećanim obrambenim odgovornostima', kazao mi je Cohen prošloga tjedna kad sam ga pitao jesu li Rambouillet i St. Malo utjecali na novu otvorenost spram mirovnih zadaća SAD-a na Kosovu. No nove odgovornosti bi trebale Europljane nagnati da ponovno razmotre 'sadašnje tendecije da se smanje troškovi za obranu i snage', dodao je. Kao što Cohen posredno sugerira, razgovori u Rambouilletu su pregovori u pregovorima. Diplomati u Rambouilletu utrkuju se i protiv drugoga krajnjeg roka, osim onog ožujskih ofenziva na Kosovu: potkraj travnja čelnici 19 članica NATO-a okupit će se u Washingtonu kako bi proslavili pedesetu obljetnicu saveza i otkrili novi 'strateški koncept' njegovih misija i odgovornosti. U pregovorima prije skupa na vrhu, Francuska i Sjedinjene Države izrazile su radikalno različita gledišta prema NATO-ovoj uporabi sile izvan njegova teritorija. Francuzi optužuju Amerikanci da žele 'globalni NATO' i ustraju na tome da treba tražiti odobrenje UN-a za misije izvan područja NATO-a, osim u izvanrednim slučajevima neposrednih humanitarnih katastrofa. Amerikanci, optužujući Francuze da žele podrediti NATO i oslabiti čelništvo SAD-a u njemu, kažu da NATO uvijek može djelovati po svom vlastitom ovlaštenju. To je pregovarače SAD-a dovelo u neobičan položaj da se bore protiv bilo kakvog traženja da se, u možebitnom sporazumu o Kosovu, zahtijeva odobrenje UN-a za ovu novu mirovnu misiju, premda je, kao što su Francuzi upozorili, takav zahtjev bio uključen u daytonskim dokumentima koje su napisali američki pregovarači. Takav spor zvuči apstraktno, pa čak i teološki. No on ima izravne posljedice na provedbu kosovskog sporazuma i lako može raspršiti nedavni napredak postignut u promicanju sklada u savezu - svima na štetu.(...) Put prema washingtonskom summitu, koji slavom obasjava vrline i veličinu Atlantske zajednice sada prolazi kroz policijsku postaju i gradsku skupštinu jadne kosovske prijestolnice Prištine. Zaustavljanje krovoprolića i nadzor nad mirom, tamo, misija je koju Amerikanci i Europljani trebaju pravedno podijeliti jednom kad se prestanu sporiti oko birokratskih teorija", piše Jim Hoagland.