IT LA REPUBBLICA 7.II.- RAMBOUILLET

ITALIJA LA REPUBBLICA 7. II. 1999. Zamke i obećanja u dvoranama Rambouilleta "Ista pozadina kao i za Mirovne konferecije 1919., dvorane starog dvorca u okolici Pariza, gobleni, kristalni lusteri, sadreni ukrasi, velika zrcala. I iste dvojbe koje se vuku od tada i koje ni rambouilletska konferencija neće riješiti. Što je 'narod', što ga razlikuje od etničke manjine, ima li, i unutar kojih granica, pravo na samoodređenje. No osamdeset godina kasnije, kosovski Albanci barem su dobili (na jedini način koji izaziva međunarodnu reakciju: ubijajući i trpeći pokolje) pravo da sjede za stolovima za kojima su nekada cijeli narodi dobivali ili gubili domovinu radi jedne crte na zemljopisnoj karti. Godine 1919. nisu bili ni primljeni na konferenciju koja je ponovno crtala unutarnje granice Mitteleurope i Balkana nakon pada 'tamnica naroda', habsburškog i otomanskog carstva. Radije se vjerovalo beogradskim ministrima koji su jamčili da na Kosovu nema albanskog stanovništva, nego tek od Turaka silom islamiziranih Srba. Prva Jugoslavija je, ipak, bila obvezana prihvatiti, barem formalno, ono što sada zapadnjaci žele nametnuti posljednjoj, onoj Miloševićevoj: pravo velikih sila da se upleću u unutarnje stvari Jugoslavije 'kako bi zaštitili interese stanovnika koji se od većine stanovništva razlikuju po rasi, jeziku ili vjeri'.(...) U međuvremenu se zapadnjaci konačno moraju odlučiti kojeg se zakonskog načela drže u reorganiziranju teritorija bivše Jugoslavije. Sama zapadnjačka diplomacija priznaje da je do sada bila neuspješna, bez strategija i dosljednosti. Ishod: danas se Kosovari pitaju zašto oni nemaju isto etničko pravo priznato bosanskim Srbima, zatvoriti se u jednu etničku republikicu; a Srbi sa svoje strane pitaju zašto 'etničko čišćenje' koje je Hrvatska organizirala u krajini nije izazvalo reakciju koju je, međutim, proizvela (okrutna) represija na Kosovu. Zbrka pod nebom bivše Jugoslavije ostaje velika, no iz Rambouilleta dolaze i velike novosti. Čini se da su glavne zemlje Europe naučile jugoslavensku lekciju i da na konferenciju o Kosovu dolaze prilično ujedinjene. U prethodnim jugoslavenskim gužvama gledala se tužna predstava diplomacija od kojih je svaka nastojala utvrditi svoju zonu utjecaja, u prvom redu prosrpska Francuska i prohrvatska Njemačka, uz razorne efekte. Čini se da te iste državne uprave sada svojem vlastitom računu pretpostavljaju opći interes, načelo: na teritoriju povijesne Europe više nisu dopustiva masovna kršenja ljudskih prava.(...) Eto Europljana kako preuzimaju odgovornost i rizike operacije u kojoj će Washington biti bitan partner, ali ne više i vođa, pokretački pogon. Ako će biti na visini tog smjelog pothvata, u Rambouilletu, gdje sigurno neće završiti kosovska kriza, mogla bi početi Europa. Skica vanjske politike, prvi korak prema zajedničkoj obrambenoj politici. I ova bi konferencija, izmišljena u posljednji trenutak, postala, gotovo slučajno, povijesni događaj.(...)", piše Guido Rampoldi.