ŠV WELTWOCHE-PROTIV POVJERENSTVA-14. I.

ŠVICARSKA WELTWOCHE 14. I. 1999. Sam protiv bruxelleskog povjerenstva "Ne, ne, on nije junak. Paul van Buitenen odmahuje, nevoljko vrti svojom jakom glavom. Iza nizozemskoga suradnika EU-a najuzbudljiviji je tjedan u njegovu životu. Već tjedan dana tisak, radio i televizija traže interview s čovjekom čija su otkrića dovela na loš glas moćno bruxellesko povjerenstvo. Ovoga tjedna povjerenicima čak prijeti otpuštanje od europskoga parlamenta. Sada je van Buitenen 'umoran, samo umoran - zuji mi u glavi'. Da nikada nije htio postati 'javnom osobom', 'pogotovo ne političarom'. To što je on koji sebe naziva 'malim, odanim službenikom', unaprijeđen u krunskog svjedoka europskog lošeg gospodarstva, samo je 'ultimativna posljedica mojeg poziva - ja sam knjigovođa'. Točnije: pomoćnik gospodarstvenog istražitelja, već devet godina u službi Europe. Star 41 godinu, oženjen, otac dvoje djece. 'I kršćanin', to mu je važno. Jer njegova ga je protestantska savjest prisilila na izlazak iz službeničke svakodnevnice, što je njegovu čestitu obiteljsku kuću na rubu jedne oranice u bruxelleskom predgrađu Overijse pretvorilo u Meku europskih medija. Sada umjesto eura i proširenja na istok, naslove stvaraju spletke u središnjici EU-a. Van Buitenen je progovorio jer 'više nisam mogao podnijeti kako povjerenstvo EU-a zataškava svoje škandale'. Početkom prosinca se dogodilo - u pismu od 34 stranice obznanio je europskom parlamentu svoje spoznaje. Uz to je priložio oko sedam stotina listova papira: uglavnom povjerljivih dokumenata koji govore o rasipništvu, nepotizmu i korupciji u najvišoj europskoj upravi. Bruxellesko povjerenstvo uzvratilo je udarac: njihov disciplinarni refleks - suspenzija plus prepolovljena plaća, osim toga prijetnja otpuštanjem - trebao je zastrašiti potencijalnog oponašatelja, žigosati službenika kao nezakonitoga. Otada Paul van Buitenen među mnogim novinarima i zastupnicima EU-a slovi kao mučenik eurokracije. U međuvremenu je sindikat službenika osnovao fond solidarnosti, zeleni parlamentarci EU-a skupljaju potpise za njega. 'Za mene je važno da znam da nisam sam', kaže van Buitenen. To mu daje snagu. A upravo je sada treba. Otvoreno priznaje da ga je iznenadila 'oštra reakcija' njegovog poslodavca. Preko Božića, dok je njegov odvjetnik bio na dopustu a 'zastupnici EU-a na skijanju', van Buitenen se borio za opstanak, gotovo je pao u depresiju. Na pitanje da li bi se poslije iskustava proteklih tjedana i drugi put očitovao, poslije plahog pogleda na sinove odgovara: 'Kao neženja bih, ali s obitelji se ne bih opet usudio'. Zvuči gotovo naivno kako se službenik poslije predaha opet uspravlja: 'Moja je i dalje najbolja obrana to da sam rekao istinu'. Europski zastupnici, kao demokratski nadzornici uprave EU-a, imaju pravo na njegove informacije. Nije čudo što šef na to drukčije gleda. Predsjednik povjerenstva Jacques Santer u ponedjeljak je u Strasbourgu optužio svojeg podređenog da se 'igra suca' i tako čak zavlači pojašnjenje optužaba protiv uprave. Da van Buitenen nije otkrio 'ništa nova'. No to oni zastupnici koji mjesecima u odboru za proračun procjenjuju osjetljive papire, ne žele potvrditi: da je dossier van Buitenena 'puno intenzivniji' od službeno predanih dokumenata. I u europskoj računskoj upravi žele pomno proučiti dokumente Nizozemca. Tamo je van Buitenen pobjegao, prtljažnika punog dokumenata, još prije nekoliko tjedana, nakon što su ga kolege upozorili na moguću osvetu uprave. Bojao se, upozoren na puške, snajpere i prigušivače u rukama sigurnosne službe povjerenstva, za svoj život, a i 'život moje obitelji'. Zastori na dnevnoj sobi i danas su navučeni. Stoga neki u vrhu povjerenstva 'izdajicu' drže samo 'paranoidnim', 'neuračunljivim'. No takav dojam van Buitenen u razgovoru uopće ne odaje. Sigurno, nervozan je, napet, u svojoj iscrpljenosti povremeno na rubu suza. No točno i stručno opisuje kako je tijekom dvije godine tjerao svoje pretpostavljene na pojašnjenje upitnih ugovora, čudnovatih računa, mračnih ispisa, ponajprije u području djelovanja prijepornog francuskog povjerenika za istraživanje i obrazovanje Editha Cressona. Van Buitenena ne pogađa što sve optužbe nazivaju 'borbom desnice'. Član je flamanskih zelenih. A i na insinuacije da je samo zanovijetalo, nesposoban službenik, može odgovoriti: zašto su ga onda, molim lijepo, unaprijedili prije istjeka godine? Ne, van Buitenen je radnik, uvjeren u ispravnost svoje stvari. Može se zamisliti: netko poput njega, tko u dnevnoj sobi i kuhinji pet sati revno radi, takav pretpostavljenom ide na živce zbog svoje korektnosti. Zamolio je župnika za pomoć prije nego što je svoj dosje predao parlamentu EU-a, zbog zabrinutosti da bi njegov spis mogao djelovati 'previše tašto, previše egocentrično'. 'No odluka je bila samo moja'. Njegova mu je žena savjetovala isto: 'Ako misliš da to moraš napraviti, napravi'. Napravio je i od tada je Jacques Santer osramoćen. Predsjednik povjerenstva uvijek se zaklinjao u 'transparentnost i otvorenost europskih institucija' - a mora podnijeti sumnju parlamenta da povjerenstvo pokriva i zataškava, objavljuje samo ono što je ionako prodrlo kroz zidove uprave. To što najvećim dijelom rasipanih sredstava upravljaju zemlje članice, to što je Santer uveo više reda od svojih prethodnika - malo mu koristi. U ponedjeljak je pritiješnjeni šef uprave u strasbourškom parlamentu u osam točaka najavio plan za suvremenu upravu EU-a. Taj je potez trebao u zadnji trenutak umilostiviti zastupnike i pomoći mu da prevlada mučno glasovanje o nepovjerenju. Hladan odjek skupštine: premalo, prekasno. Santer je prenespretno reagirao proteklih tjedana. U prosincu je od parlamenta želio izvući još proračunskih rasterećenja. (...) Izgubio je - a zatim je bio preslab da bi svoju momčad poveo istim smjerom: više povjerenika odbilo je njegovu strategiju, koja je doduše politički jasna, ali nije predviđena sporazumom EU-a. Nadalje je Santer tratio vrijeme u prepirkama: najprije s njemačkim kršćanskim demokratom, zatim s predsjednikom računskog ureda Bernhardom Friedmannom koji je na pet minuta primio pobunjenog knjigovođu iz Bruxellesa. Santer se nije usudio javno distancirati od teško optuženih povjerenika Editha Cressona i Manuela Marina - zbog straha od prosvjeda iz Pariza i Madrida. Dakle, svi u istom loncu. Potvrđen je dojam da u Bruxellesu vlada panika. Parlament je želio pokazati samouvjerenost, konačno sebi i upravi EU-a dokazati svoju veću snagu. I Paul van Buitenen, koji je kao normalni građanim s tribine pratio neka parlamentarna saslušavanja, ranije se čudio 'kako zastupnici pristojno postupaju s povjerenicima'. No njegova je nesreća što je baš sada, tijekom te borbe kao svjedok optužbe, dospio u politiku. Ma koliko često izjavljivao da povjerenstvo 'nije korumpirano', da je 'samo htio popraviti sustav' - sve to ismijavaju kao i časnu rečenicu da su njegova otkrića 'čin odanosti boljoj (i čišćoj) Europi'. (...) U ponedjeljak je počeo disciplinski postupak. Van Buitenen se izjasnio, pretpostavljeni su slušali. Želi se vratiti na svoju dužnost u EU, jer 'tamo imam dosta dobrih i poštenih kolega'. Ali odustati, čak opozvati - to ne želi. Jer uvjeren je, čvrsto kao stijena, i u to: 'Ako me povjerenstvo skrši, u buduće će svi šutjeti'" - piše među ostalim Christian Wernicke.