Upozoreno je kako sadašnje stanje u hrvatskom voćarstvu karakterizira visok uvoz kao posljedica nedovoljne domaće proizvodnje.
Glasnogovornik HVZ-a Frane Ivković istaknuo je kako nema brzog oporavka, svi moraju zasukati rukave kako bi se voćarstvo vratilo na razine kada je Hrvatska (80-tih godina) izvozila voća za 350 milijuna eura, dok se sada uvozi različitog vrsta voća za oko 170 milijuna eura.
Naveo je kako domaća proizvodnja svih vrsta voća pokriva između 50 i 60 posto potreba.
Ako se želi uspjeh i dugotrajna ekonomska moć hrvatskog voćarstva svatko treba preuzeti svoju dionicu odgovornosti - i Vlada, znanstvena zajednica, stručnjaci, proizvođači i potrošači, kazao je Ivković.
Uvođenje novih tehnologija, novih voćnih vrsta te organizacija voćarske proizvodnje putem proizvođačkih organizacija temelj su konkurentnog i održivog voćarstva, rečeno je.
Nužna su ulaganja u kvalitetu, modernizaciju, te veću organiziranost i edukaciju proizvođača kako bi se stvorili preduvjeti za veću konkurentnost domaćih voćara.
Predsjednik HVZ-a Željko Banjavčić smatra kako stanje u voćarskoj proizvodnji nije ni približno na željenoj razini, a dodatno je otežano elementarnim nepogodama koje su zadnjih godina pogodile voćare.
U cilju postizanja konkurentnosti i održivosti voćarske proizvodnje, dodao je, potrebne su dugoročne mjere koje obuhvaćaju rajonizaciju proizvodnog područja za voćarsku proizvodnju, podizanje suvremenih matičnih nasada, sustavno educiranje proizvođača, a zemljišnom politikom treba omogućiti okrupnjavanje parcela itd.
U izlaganju Stanka Dragana Čosića iz tvrtke Agrofructus navodi se kako je za očekivati da dio voćarske proizvodnje, ulaskom u EU, neće izdržati inozemnu konkurenciju, dok će se za uspješne voćare otvoriti veliko tržište čiji će se potencijal osjetiti u pravom smislu kada se razvije proizvodnja koja nadilazi domaće potrebe.
Dobar primjer za to su mandarine kojih se godišnje proizvede oko 55 tisuća tona, od čega se 20 tisuća tona konzumira na domaćem tržištu, a ostalo se izvozi.
Napominje i kako je nužno razviti model voćarske proizvodnje koje sugeriraju i pomažu EU fondovi - poduzetništvo u voćarstvu, osnivanje zadruga ili klastera.
Stihijska i amaterska proizvodnja nema više perspektivu, planovi u voćarstvu moraju biti vrlo ambiciozni, rečeno je.
Tako se primjerice u Čosićevu izlaganju navodi da planovi proizvodnje jabuka moraju biti iznad 200 tisuća tona, krušaka 30 tisuća tona, breskve i nektarine 30 tisuća tona, šljive 30 tisuće tona, trešnje i višnje 20 tisuća tona, mandarine 120 tisuća tona, jagoda i sitnog bobićastog voća 10 tisuća tona.
To su naše mogućnosti i naše potrebe, navodi Čosić i ističe kako se od uvoznika treba prometnuti u izvoznika.