Publikacija nazvana "Bijela knjiga" mogla bi se zvati i "Crvenom knjigom" jer bi se mnogi mogli crvenjeti zbog njezina sadržaja, istaknuo je predsjednik Republike Ivo Josipović koji je, pred punom dvoranom HND-a u kojoj su bili i neki novinari čiji su slučajevi navedeni u knjizi, pozdravio njezin izlazak iz tiska. Za njega je ona dosta ozbiljan podsjetnik na ono što se novinarima dogodilo u protekla dva desetljeća, ali i veliki doprinos promicanju demokracije i ljudskih prava u Hrvatskoj.
Josipović je istaknuo da publikacija donosi činjenice o puno časnih ljudi koji su, radeći svoj posao, iskazali hrabrost. Pri tomu, rekao je, hrabar nije onaj koji se ne boji već onaj koji, usprkos strahu, piše o onomu što smatra važnim.
Potpredsjednik HND-a Luko Brailo rekao je da je knjiga nazvana bijelom, ali da ipak donosi crne trenutke. Ipak nije govorio o prošlim događajima nego je pozvao novinare da sada iskažu solidarnost s kolegama iz "Večernjega lista", jer, rekao je, bez solidarnosti struke novinari neće ništa postići.
Urednica knjige Renata Ivanović kratko je podsjetila na statistiku - od 70 navedenih slučajeva 50 ih je prijavljeno, 11 riješeno ali ne i svi pozitivno za novinare, šest ih je u postupku, a u 28 slučajeva nije otkriven počinitelj. Istaknula je da je knjiga namijenjena brojnim stručnjacima koji bi trebali analizirati zašto mediji više ne obavljaju svoju zadaću - komunikaciju između vlasti i javnosti.
Novinar Drago Hedl, čiji je slučaj u "Bijeloj knjizi", smatra da je novinarstvo jedno od najopasnijih zanimanja, a društvena klima takva da se često smatra da su napadnuti novinari "dobili ono što su tražili". Njegov kolega Dušan Miljuš, također jedan od 70 iz "Bijele knjige", smatra da je današnja situacija u novinarstvu teška te de se iz medija "miču" novinari s dugim pamćenjem i mogućnošću povezivanja činjenica.
Za novinarku Slavicu Lukić stanje novinarskih sloboda danas je gore no što je bilo 90-tih godina prošloga stoljeća, a materijalna nesigurnost s kojom se novinari suočavaju vodi ih u autocenzuru te u hiperprodukciju koja je neprijatelj kvalitetnoga novinarstva. Smatra da su novinari danas tek puki izvršitelji te da je krajnji čas da se više ne stavlja znak jednakosti između novinara i urednika koji su, kako je rekla, često, kako u privatnim, tako i u javnim medijima, produžene ruke raznih centara moći.
Podsjetila je da su već šest mjeseci u mjerodavnom ministarstvu izmjene i dopune Zakona o medijima koje, među ostalim, predviđaju da se pri izboru glavnog urednika obvezno konzultira redakcija.