Izložba obuhvaća period od 1838. do 1900. godine, a javnosti su predstavljene zaboravljene tehnike, nepoznati autori i neistraženo razdoblje zamaha razvoja ilustracije kao prateće likovne discipline tiskovina u Hrvatskoj.
Izloženo je oko 300 naslova, uz litografije, akvarele i brojna uvećanja ilustracija i naslovnica. Po temama, zastupljena je povijest, zemljopis, dječja književnost, novine i časopisi, a izložba obuhvaća najbogatije ilustriranu građu koja dokumentira dosege ilustracije kroz tiskarstvo Varaždina, Osijeka, Karlovca i Zagreba.
Nakladništvo toga vremena podijeljeno na nekoliko velikih izdavača - Hrvatsko pedagoški književni zbor (HKPZ), koji radi slikovnice i knjige za decu, te Maticu hrvatsku, koja tada izdaje najveća djela hrvatske književnosti. Tu je i Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti koja izdaje znanstvene knjige te Društvo sv. Jeronima koje izdaje popularnu literaturu (kalendare, godišnjake, molitvenike).
Autori koji su tada bili popularni i čiji se rad može pratiti su Adalbert Nikola Laupert koji je ilustrirao višesveščane basne, gimnazijski profesor Milan Rogulja, ilustrator pripovijetki Krste Šmida, te grafičari Hinko Abt i Dragutin Peinlich. Uvelike su se koristile i ilustracije Emily Harding.
Izlošci su posuđeni iz Povijesnog muzeja, Nacionalne i sveučilišne knjižnice, posebice iz Hrvatskog školskog muzeja koji je posudio dvjestotinjak naslova te u gotovo jednakom broju iz različitih zbirki knjižnica grada Zagreba.
Posjetitelji izložbe vidjet će i litografsku prešu, koja je zamijenila drvenu prešu i označila krucijalne promjene u tiskarstvu i izdavaštvu toga vremena.