Posevec je ocijenio kako je Schmitt, unatoč tomu što je prijeporna ličnost, i danas zanimljiv zbog tema koje obrađuje, te iznimno aktualan, a uz Heideggera, najprevođeniji autor njemačkoga kulturnog kruga.
Kod Schmitta postoje tri temeljne teze: epoha državnosti ide svom kraju, pojam političkog pokriva pojam države te kako je unutar političkoga potrebno razlikovanje prijatelja od neprijatelja, rekao je Posavec.
Ustvrdivši kako država nije univerzalna kategorija jer ima svoj početak i kraj, Posavec je ocijenio da bi trebalo razgovarati i o preambuli hrvatskoga Ustava, u kojem stoji kako hrvatska državnost počinje od 7. stoljeća. "Pojam države imamo tek kod Machiavellija kao više oblike monarhije i republike", rekao je dodavši kako država objedinjuje vladajuće skupine u jedinstvo organizacije vladavine i društva.
Istaknuo je kako zapadnoeuropska suverenost s trodiobom vlasti i ljudskim pravima definira današnji pojam države te dodao kako NDH nije bila država jer nije počivala na legitimitetu vlasti, volji naroda i ljudskim pravima.
Deetatizam ljudskoga društva isticao je Karl Marx, a slijedio ga F. Engels, rekao je Posavec, dodavši da će "carstvo slobode nastupiti kad prestane vladavina čovjeka nad čovjekom".
Smatra kako se Jugoslavija nije raspala iz gospodarskih razloga nego zbog djelovanje političkih procesa, dodavši kako postojanje političkoga podrazumijeva postojanje alternative.
Istaknuo je kako se Schmitt zalagao za politički egzistencijalizam te da je jasno vidio kako dolazi kraj države i vrijeme različitih moći koje vladaju svijetom.
Zakošek je podsjetio kako Schmitt, kojem je poslije rata bilo zabranjeno predavanje na sveučilištu, ipak nije bio optužen na nuernberškom procesu te podsjetio kako je unatoč tomu održavao privatne veze sa studentima, koji su kasnije postali ugledni pravnici pa čak i suci njemačkoga ustavnog suda.
"Nije se distancirao od svoje nacističke prošlosti, a i nakon rata ostao je antisemit", rekao je dodavši kako je Schmitt ostao dosljedan antidemokrat i antiliberal.
Po Zakošekovim riječima, u Srbiji postoji veći interes za Schmitta nego u Hrvatskoj, jer su kako je rekao, zbog dinamičnih paralela Đinđić i Samardžić u Srbiji osmišljavali opcije političkoga.
Hrvatski prijevod Schmittovih djela "Politički spisi" objavio je 2007. zagrbački nakladnik Politička kultura.