"Može se zaključiti samo jedno - da se naš klijent mora osloboditi", rekao je Stojićev branitelj Karim Khan.
Prije njega Stojićeva braniteljica Senka Nožica odbacila je odgovornost za svaku točku optužnice kojom tužitelji terete bivšeg predstojnika ureda za obranu HVO-a Herceg-Bosne Brunu Stojića za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu cilj kojega je bio podjela BiH i pripajanje etnički očišćene Herceg-Bosne Hrvatskoj radi stvaranja "velike Hrvatske".
Stojić nije sudjelovao ni u kakvu pothvatu, poručila je njegova obrana, ocijenivši da je optužnica postavljena na krivim osnovama jer je krivo prikazala bit hrvatsko-muslimanskog prijepora koji se svodio na različit koncept ustroja BiH, a ne na plan etničkog čišćenja muslimanskog stanovništva. Muslimani su BiH htjeli kao unitarnu, a Hrvati kao decentraliziranu, odnosno kantoniziranu državu, podsjetila je obrana.
Stojićeva braniteljica u svojoj je završnoj riječi upozorila kako ponašanje koje su tužitelji u svojoj optužnici označili udruženim zločinačkim pothvatom čiji je cilj bio podjela BiH, danas ima potpuno drugi status u politici. O pitanju trećeg entiteta otvoreno se razgovara i on nije više tabu-tema kao što je to bila Herceg-Bosna, rekla je Nožica, dodavši da politički predstavnici Hrvata otvoreno zagovaraju preustroj BiH, a dužnosnici Hrvatske, s njezinim predsjednikom i premijerkom na čelu, jasno izražavaju zabrinutost zbog položaja Hrvata u BiH. Taj dio njezina izlaganja izazvao je burno negodovanje tužitelja Kennetha Scotta, kojeg je sudsko vijeće uputilo da ne prekida izlaganje obrane, već da iskoristi pravo na odgovor nakon završnih riječi obrane.
Ona je kazala da su se Stojićeve ovlasti kao prvog čovjeka ureda obrane odnosile samo na upravne i stručne poslove, proračun i materijalnu potrošnju i da to jasno pokazuju akti tadašnje Herceg-Bosne.
"Predsjednik odjela obrane nije zapovijedao vojnim snagama, nego Glavni stožer HVO-a", kazala je Nožica. On nije bio u lancu zapovijedanja i nije bio operativni zapovjednik, dodala je.
Tužiteljsko tumačenje financijske pomoći Hrvatske, kao dijela udruženog zločinačkog pothvata, Nožica je odbacila poručivši da je Hrvatska dostavljala sredstva i jamstva i HZHB i Bosni i Hercegovini, navevši kao primjer jamstvo hrvatskog ministarstva finacija za 30 milijuna dolara Sarajevu za nabavu pomoći.
Tužiteljske tvrdnje o Stojićevoj suradnji sa Srbima kao dokazu namjera protiv muslimana, Nožica je odbacila kazavši da pojedine hrvatske enklave u potpunom okružju, izložene napadu Armije BiH, nisu imale drugu mogućnost nabave oružja nego kupovati ga od Srba po devet-deset puta višoj cijeni, što je nazvala ucjenom, a ne suradnjom sa Srbima.