FR-LIBERATION 22.9.FRANC.SOCIJALISTI

FRANCUSKA LIBERATION 22. IX. 1999. Politička uporaba srednjih klasa "'Novi savez' Lionela Jospina (između 'isključenih', 'narodnih slojeva' i 'srednjih klasa') kao i plan proračuna za 2000. ponovno svraćaju pozornost na pitanje društvenih klasa, napose na 'srednje klase'. Je li naša ljevica na vlasti, obraćena na tobožnje 'zakone' tržišnog gospodarstva, zadržala 'marksističku' bit? Dakako, ovdje treba povesti računa o napasti 'mekoće' koja je sastavni dio tradicije francuskih socijalista: skupštine se često osvajaju ljevicom, a politika vlade općenito je bliža desnici. Marksistička je riječ poput ukrasa na socijal-liberalnom kolaču na francuski način, što ga čini različitim od Blairova 'trećeg puta' i Schroederova 'novog centra' koji nisu tako shizofrenični. No, baca li povratak klasa u politički govor ljevice, koja je izgubila mnoge intelektualne oznake i čija vještina priopćavanja pokušava više ili manje uspješno popuniti tu prazninu na dopadljiv način, novo svjetlo na socijalno pitanje danas? Još prije dvadeset godina, najdinamičnija područja socijalnih znanosti, osobito u Francuskoj, promijenila su pristup društvenim skupinama i podjelama. Nakon pionirskih raščlamba britanskog povjesničara Edwarda P. Thompsona sa 'Stvaranjem radničke klase u Engleskoj' (1963.), radovi Pierrea Bourdieua, Luca Boltanskog, Alaina Desrosieresa, Laurenta Thevenota i Gerarda Noiriela dali su stanovito konstruktivno obilježje sociologiji klasa. Što to znači? Taj se put udaljava od liberalnih zamisli i najtradicionalnijeg marksizma. Čini se, uostalom, da su u tim slučajevima Jospinov kolač, kao i ukras, intelektualno prilično nepostojani. Liberali većinom vide pojedinca, pa im se društvene klase u najboljem slučaju čine jednostavnim nagomilavanjem pojedinačnih ponašanja koja imaju drugu stvarnost, a u najgorem, kao 'ideološki prividi'. Za najvjernije marksiste, klase 'objektivno' postoje u gospodarskoj 'infrastrukturi' društva na točno utvrđen način. (...) Imaju li radnici i 'isključeni' slične interese ili ovi potonji čine novu klasu? Jesu li činovnici i stručno osoblje dio iste klase kao i radnici, ili su 'srednja klasa'? Jesu li poduzetnici opet jedna klasa ili su kao bezimeni pojedinci nestali na financijskim tržištima? Je li razlika francusko-strano danas važna da bi se shvatili problemi francuskoga društva? Ta pitanja nadahnjuju intelektualne, političke i socijalne borbe oko ponovnog određivanja najprikladnijih podjela našeg društva. Jospinov 'novi savez' ima ulogu u tom smislu. Pozivanjem na 'isključene', utvrđuje se postojanje novih oblika siromaštva, a onda i pokreta nezaposlenih. Pozivanje na 'narodne slojeve' uključuje otpornost klasične 'klasne svijesti' koja se napose očitovala u studenom-prosincu 1995. Pozivanjem na 'srednje klase' prepušta se mjesto socijalno-gospodarskim i kulturnim proturječjima među radnicima. A promicanjem 'srednjih klasa' uz koje se vezuju vrijednosti 'umjerenosti' i 'modernizacije' kao glavnih izazova politike ljevice, želi se olakšati gutanje liberalne pilule, dok se ustraje na socijalnom govoru. Tako se može opravdati neokonzervativizam koji se ne tiče bitnih stvari, nasuprot logici liberalne globalizacije koja se prikazuje kao neizbježna. Aubry za 'isključene', Hue za 'narodne slojeve', Cohn- Bendit za 'srednje klase' i Dominique Strauss-Kahn za 'vjerodostojnost prema financijskim tržištima': 'novi savez' doista je politička građevina. Nije sigurno da nezaposleni i radnici u njoj zaista nalaze svoju korist, osim nekih simboličnih nagrada. Jer, s Lionelom Jospinom imamo klase bez klasnih borba. Poduzetnici, bogataši, kapital, prvaci itd. pomalo su nestali iz rječnika. A kada je riječ o tomu da se pravednije podijele bogatstva, da se ostvari veća socijalna pravda, više se nema koga ni što napasti. Ukratko, 'novi savez' 'ozbiljna' je stvar: dobiti izbore za parlament, a onda i predsjedničke. 'Utopistima' se prepušta briga oko toga kako će se socijalna pravda i demokracija nametnuti na tržištu XXI. stoljeća koje je na pomolu. Nekada se to zvalo 'emancipacijom'. Za liberale-socijaliste to se vrlo dobro rimuje s 'komunikacijom', a još više s 'akcijom'...", u rubrici 'Rasprave piše Philippe Corcuff, predavač političkih znanosti na lyonskom Institutu za političke studije.