US-YU-DIPLOMATI-Diplomacija-Organizacije/savezi-Vlada-Ratovi US 31. VIII. WT HOLBROOKE SJEDINJENE DRŽAVETHE WASHINGTON TIMES31. VIII. 1999.Diplomatska igra moći"Vjerojatno je najgore zamišljeno mjesto u američkoj vladi, kad se
pogledaju ovlasti, povlastice i položaj, mjesto američkog veleposlanika pri UN-u, odnosno USUN-u. Utemeljitelji Sjedinjenih Država zastidjeli bi se tako čudne birokratske ustanove", piše Arnold Beichman, istražitelj instituta Hoover."Predsjednik John F. Kennedy bio je prilično svjestan tog hijerarhijskog problema. Govorio je o USUN-u kao o svom 'drugom ministarstvu vanjskih poslova'. Ja sam taj opis koristio kao naslov knjige koju sam prije nekoliko godina napisao o USUN-u.Uskoro ćemo biti svjedoci još jedne birokratske bitke. U jednom je kutu Madeleine Albright, 62, kao ministrica vanjskih poslova, i njezin sekundant James Rubin; u drugom je kutu Richard Holbrooke, 58, (on je vlastiti sekundant) kao čelnik američke misije pri UN-u. Usprkos svom dodvoravanju, oni će se sudariti o pitanju tko će voditi američku vanjsku politiku u preostalih 17 mjeseci Clintonova mandata. Bez obzira na to koliko se trudili izbjeći sukobe u odlučivanju, neće biti dobro. Suparništvo o pitanju tko
SJEDINJENE DRŽAVE
THE WASHINGTON TIMES
31. VIII. 1999.
Diplomatska igra moći
"Vjerojatno je najgore zamišljeno mjesto u američkoj vladi, kad se
pogledaju ovlasti, povlastice i položaj, mjesto američkog
veleposlanika pri UN-u, odnosno USUN-u. Utemeljitelji Sjedinjenih
Država zastidjeli bi se tako čudne birokratske ustanove", piše
Arnold Beichman, istražitelj instituta Hoover.
"Predsjednik John F. Kennedy bio je prilično svjestan tog
hijerarhijskog problema. Govorio je o USUN-u kao o svom 'drugom
ministarstvu vanjskih poslova'. Ja sam taj opis koristio kao naslov
knjige koju sam prije nekoliko godina napisao o USUN-u.
Uskoro ćemo biti svjedoci još jedne birokratske bitke. U jednom je
kutu Madeleine Albright, 62, kao ministrica vanjskih poslova, i
njezin sekundant James Rubin; u drugom je kutu Richard Holbrooke,
58, (on je vlastiti sekundant) kao čelnik američke misije pri UN-u.
Usprkos svom dodvoravanju, oni će se sudariti o pitanju tko će
voditi američku vanjsku politiku u preostalih 17 mjeseci
Clintonova mandata. Bez obzira na to koliko se trudili izbjeći
sukobe u odlučivanju, neće biti dobro. Suparništvo o pitanju tko
ima posljednju riječ ugrađeno je u posao čelnika američke misije. A
Madeleine Albright, koja je bila čelnik američke misije pri UN-u
tijekom prvog Clintonova mandata, to najbolje zna.
Ne samo da je taj položaj loše zamišljen, možda neizbježno, već
čelnik misije zapravo uopće nije veleposlanik. Ako išta, on je
superveleposlanik: sjedi u vladi po predsjedničkoj ovlasti pa je
stoga Broj dva u tablici organizacije ministarstva vanjskih
poslova. On sjedi u Vijeću nacionalne sigurnosti. Iznad svega,
njega Predsjednik sluša kao nijednog drugog veleposlanika. On može
zaobići, i zaobilazi, ministra vanjskih poslova - no tu i druge
ovlasti posjeduje samo ako je imenovani dužnosnik, koji ne pripada
birokraciji ministarstva vanjskih poslova.
Holbrookeovi prethodnici na tom položaju koristili su svoju
medijsku vidljivost da traže i u dva slučaja dođu na viši položaj:
Henry Cabot Lodge, bivši senator iz Massachusettsa, natjecao se kao
potpredsjednik u Nixonovoj gubitničkoj kampanji 1960.; Arthur J.
Goldberg, bivši ministar rada i pomoćnik suca Vrhovnog suda,
neuspješno se natjecao za guvernera New Yorka protiv Nelsona
Rockefellera; Pat Moynihan se, nakon položaja čelnika USUN-ove
misije, uspješno natjecao za američki Senat te je postao nacionalna
ikona.
Bill Richardson se nije trebao kandidirati jer ga je predsjednik
Clinton imenovao ministrom unutarnjih poslova. Adlai Stevenson,
dvaput poražen od Dwighta Eisenhowera u predsjedničkoj utrci,
postao je čelnik američke misije pri UN-u, sa svim ugledom
nacionalnog vođe američkog liberalizma. A to je zaboravljeno, no
predsjednik Bush je kratko vrijeme bio USUN-ov veleposlanik, iako
njegov ulazak u Bijelu kuću nije imao mnogo veze s poslom u UN-u.
Ti superveleposlanici bili su kadri šepiriti se na svjetskoj
pozornici jer nisu bili dio birokracije ministarstva vanjskih
poslova. Njihove karijere nisu ovisile o odboru za promaknuća
ministarstva vanjskih poslova, već o njima samima i njihovim odanim
biračima.
No čelnicima misije USUN-a ne ide uvijek sve od ruke. George Shultz
je, kao ministar vanjskih poslova, znao sve o utjecaju američkog
veleposlanika pri UN-u - posebno kad se radilo o tako karizmatičnoj
intelektualki kao što je bila Jeane J. Kirkpatrick. Tako je Jeane J.
Kirkpatrick otpuštena 1984. kad je ponovno izabran predsjednik
Reagan, iako je imala predsjednikovo divljenje te je bila omiljena
u narodu. Još jedna žrtva bio je Andrew Young, imenovani dužnosnik
predsjednika Cartera, koji je prekršio vladinu zabranu sastanka s
Palestinskom oslobodilačkom organizacijom te je otpušten kao
čelnik misije USUN-a. (...)
Ono što jača utjecaj čelnika misije USUN-a jest da toliko pitanja
rata ili mira sad dolazi u stvarno središte moći UN-a, Vijeće
sigurnosti. Takvo je pitanje i kriza na Balkanu. Tko je bolji
autoritet za to pitanje od Holbrookea koji je, nakon potvrde, brzo
odletio na mjesto zločina s punim medijskim orkestrom pod svojim
dirigentskim štapićem?
Čini se da je pred nama 17 zabavnih mjeseci, barem na diplomatskoj
bojišnici."