ESP/ABC/26.8./ČETVRTI PUT

ŠPANJOLSKA ABC 26. VIII. 1999. Četvrti put "Španjolska, za inat himbenim tvrdnjama o 'crnoj povijesti osvajanja Amerike', nikada nije prestala pridonositi općoj znanosti, a posebno političkoj teoriji. Dovoljno je prisjetiti se našeg udjela u stvaranju koncepta liberalizma. Danas, kad je svijet potonuo u polemike o trećem putu, mi činimo odlučan korak naprijed i predlažemo četvrti put. Malo je naroda koji u maštovitosti mogu zasjeniti nas Latine. U velikim središtima utjecaja i moći, od Pentagona do Londonske gospodarske škole, od Harvarda do Downing Streeta, nema 'trusta mozgova' ni kabineta koji bi se hvalio da ne razbija glavu hispanskim četvrtim putem, koji bi morao pokazati smjer svima koji se ne žele izgubiti u gospodarskoj politici koja vodi prema razvoju i napretku. Sjetimo se prethodnika. Prvi je put zapadni kapitalizam ili, kako je uobičajenije, 'neoliberalizam'. Njegovi najugledniji predstavnici bili su Margaret Thatcher i Ronald Reagan. Za izumitelje konfuzne 'jedinstvene misli', posrijedi je misao koja bi se mogla pretvoriti u hegemoniju. Nasuprot tom prvom putu, drugi put postavlja kao alternativu socijalizam ili komunizam. Od 1989. za nedavne obraćenike, a već odavno za sve pametne promatrače, taj put ne vodi nikamo ili, ako ikamo uopće dovede, u bijedu i tlačenje. Drugi je put slijep. Kao alternativa tim stranputicama i nasuprot socijaldemokratskoj krizi, pojavila se centristička ideja trećeg puta. Ni čisti kapitalizam, ni pokojni socijalizam: socijalni kapitalizam, nečisto tržište, centralistička i liberalna socijaldemokracija. Taj put predlažu Tony Blair i Gerhard Schroeder. Ali rješenje podsjeća na spletku i polutonove. Recept je već star i neupotrebljiv. No, na sreću civiliziranoga svijeta, rješenje se nije moralo čekati. Samo iz španjolskoga mozga moglo se roditi tako veličanstveno rješenje koje jamči budućnost države blagostanja i životni standard najugroženijim umirovljenicima. Svijet svoj prestrašeni pogled okreće prema Iberiji, gdje novi Seneka iz Betike, Manuel Chaves, skreće povijest u novom smjeru. Sevilla je morala postojati. To je četvrti put. Tako plodan i obećavajući da razborit političar poput Jordija Pujola nije dvojio nego je odmah odlučno i sa zanosom krenuo njime. Zamislite zemlju koja se, kao i mnoge, bori kako bi teškom mukom sačuvala, pa možda čak i povećala, kupovnu moć umirovljenika. Rješenje se temelji na tome da svaki regionalni predsjednik može jednostrano odrediti povišicu mirovina koje se ne temelje na doprinosima. Preporučuje se da se to najavi, ako je moguće, uoči regionalnih ili nacionalnih izbora, jer je tako efekt 'zanosa' građana mnogo veći. Nije bitno što to baš i nije u skladu s ustavom. Nije bitno što nitko ne kaže odakle će uzeti novac niti kome će ga oduzeti. Istina je da je povišica obično tako bijedna da uopće nije bitno odakle dolazi. A nije bitna ni socijalistička ideološka koherencija koja se osjeća. Budućnost počinje ovdje, a oni koji joj se opiru bit će bačeni u ropotarnicu povijesti. To je veliki svemogući lijek za ekonomsku politiku i svi ga mogu uzimati. Ključ se skriva u povišici mirovina. Tony Blair već zakapa svoj poraženi treći put. Anthony Giddens sjetno gleda prema Londonskoj gospodarskoj školi. Ne sumnjajte. Sutra će Texas i Colorado, Bavarska i Wales najaviti, na očaj svojih državnih vlada, jednostranu povišicu mirovina. Četvrti je put krenuo i nitko ga ne može zaustaviti", piše Ignacio Sanchez Camara.